
Zajebato, ovih dana praktično ne vadim pljuge iz usta, iako znam koliko samo je to teško sranje.
Hvata me frka kada ustanem ujutru od besmisla tekućeg dana, a hvata me frka i od večeri gde mi je nekako više hladno oko srca.
I uglavnom sam uznemirena i razdražljiva.
Da li postoji bilo ko osim mene same koji će da prekine tu reviju svakodnevnih izjebanih rituala koji me polako ali sigurno sahranjuju?
Izgubila sam želju da kontaktiram sa ljudima, jer mi je uglavnom veoma dosadno ono o čemu pričaju, kao i način na koji razmišljaju.
No, ceo trip je ipak u mojoj glavi i na meni je da ga se nekako rešim i da ga kanališem.
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.