Monday 29 March 2010

Jehovini svedoci

Image and video hosting by TinyPicObično kad gvirnem u poštansko sanduče tamo me sačekaju računi za plaćanje.
Ne znam da li oni sve češće stižu ili su meni postali vremenom mrskiji? :-))
Danas pogledam u sanduče, kad ono Jehovini svedoci mi munuli letak.
Na prvoj stranici ili ti naslovnoj piše "da je Isus dao svoj život za čovečanstvo".
Logično, tu se odmah nameću pitanja "zašto je bilo neophodno da on to uradi i šta treba da radimo da bismo imali koristi od toga?"
Tako tamo piše i piše da me oni zovu da ja to saznam sutra, a na narednoj stranici piše i gde da dođem na kuru ispiranja mozga.
Takođe na naslovnoj stranici su ukomponovane fotografije nekih ljudi, različitih rasa i dobi koji se blaženo smeškaju, jerbo su "spoznali"- očigledno.
I na narednoj strani se nalaze šatro citati iz Biblije, ali netačni, odnosno onako kako su ih oni preformulisali.
Onda ispod piše da Jehovini svedoci obeležavaju godišnjicu Isusove smrti svake godine?!?!?
I naglasili su da osim što će to biti sutra, da će to biti nakon zalaska sunca?!?!?!
Dakle, potencijalni konzumenti ispiranja mozga će zajedno sa Jehovinim svedocima da razmotre značaj Isusove smrti.
Odnosno, to će sve biti upriličeno kroz biblijske odgovore.
Masnim slovima stoji da je to važan događaj.
Pa, normalno da je važan.
Važan je njima da na'vataju narod, iz-vanishu-ju im sive moždane ćelijice i dokopaju se novca i/ili kakvog imetka od naivnih!!!
Ja sam u svojoj ranoj mladosti imala posredno iskustvo, tj. drugaricu iz osnovne škole koju su zavrbovali Jehovini svedoci.
Ljudi moji, koje su to muke bile da se jedna mlada devojka prizove pameti i ponovo vrati k sebi i da prestane da veruje u ono što su joj sunuli u glavu.
To je bila bespoštedna borba i kao neposredan učesnik u toj borbi protiv njih, znam koji pakao je ona prošla.
Ako vam već nisu pozvonili na vrata, a verovatnije je da jesu, kada se to desi, ne otvarajte vrata, ignorišite.
Ako se zajebete i otvorite, počeće blagoglagoljivo da vam se čepe i da vam kenjaju o smislu života i onda je jedini lek (koji je nekulturan i efikasan) da im tresnete vrata ispred nosa.
Zapamtite, oni ne prezaju ni od čega, podmukli su, uporni i krajnje maliciozni, te čuvajte svoju decu i edukujte ih na vreme.

Friday 26 March 2010

222. dan - 224. dan

Muškarci.
Nema veze kada nisu tvoji.
A ja već odletela u plural, ha.
Opet rešavaš njihove probleme.
I lepo je kada imaju poverenja u tebe.
Pa ti kolo-kolo-naokolo, na kraju tresnu uzrok.
A krenu od posledice.
I obično neće da pričaju.
Jer koji to muški pa priča o osećanjima.
To su samo ženske fantazije o idealnom.
Spomenuh da takav ne postoji.
Čak iako smo mi idealne. ;-)))))))
Naime, da se pretpostaviti šta je problem.
Ili ne?
Da se onda makar naslutiti.
To je ono kada kažu: "Znaću da li je to to, kada probam seks sa drugom ženom."
O, da li ćeš znati?
Ili ćeš samo da se utešiš.
On je zakazao i šta sad?
Ništa, više sreće u sledećem izvlačenju.
Izvlačenje podrazumeva kontaktiranje sopstvene podsvesti.

Tuesday 23 March 2010

219. dan - 221. dan

Šta si zapustila?
Sve.
I sebe, i kuću, i obaveze.
I ništa te ne zanima.
To niko neće uraditi mesto tebe.
So?
Don't dig your own grave!
There're a lot of X who will do it gladly for you.
So?
Make your own stupid plans.
Follow yourself.
Although, it's such a waste.
What isn't?
Who are you talking to?
To yourself?
Although, it's not amusing anymore.
"...Ustani i kreni
Stražari su otrovani, konji su spremni
Ustani i kreni
Magla se digla, vani zora rumeni
Oko tebe diše treći svijet..."

Saturday 20 March 2010

217. - 218. dan

Preselim se na čas u Google Reader iz maila, kad tamo piše: "All items (1000+)".
A nisam bila tamo nekih 7 dana.
Prvo što mi je palo na pamet, da je to besmisleno.
Ne pada mi na pamet da čitam sve to.
Drugo, ako mi već ne pada na pamet da to činim, onda treba i da eliminišem viškove, zar ne?
Jer, već neko vreme na neke adrese reagujem tako što kliknem na: "Mark all as read".
To je baš tupadžijski.
I evo me sada kako sedim i blejim ko tele u šarena vrata.
Ne bih ja da se odreknem vesti.
Ali kad jedna (i to vrlo dobra) lokacija vuče 1/3 svih ovih feedova, e onda je to već problem.
To znači da mi samo oni napune Reader sa 50 vesti dnevno.
Ako se nečega ne odreknem, u najboljem, ostaje mi da čitam samo naslove.
Prebrzo se množe, a i šta će mi takva bespotrebna hrpa informacija.
I to uglavnom trovačkih.
Pa šta ako još uvek nisam ništa odlučila. :-P
Ne znam od koje adrese da se rastanem, teško mi bre.

Thursday 18 March 2010

215. - 216. dan

Dok sam danas čitala već pomenuti neobični i za mnoge teško svarljiv komad Elfride Jelinek - Bolest ili moderne žene, meni je prišla jedna žena.
Nije moderna, ali nije ni nemoderna.
Obična žena kojoj je okačeno dvoje male dece oko vrata.
Rekla mi je da joj je teško i da niko neće da joj pomogne.
U stvari, shvatila je da to što su je majka i baba nagovarale da se uda, je donekle bilo profitabilno, ali za njih.
Taj njen muž koji ju je napumpao, bar kako kaže, drugi put neplanirano, je u stvari alkos.
I ona je to veoma pomirljivo primetila još kada su počeli da se "zabavljaju".
Ja ne znam da li i nekoga od vas iritira pojam "zabavljanja", jer gde je tu zabava?!?!
Međutim, njemu ne smeta to što je alkos.
Njemu ne smeta ni to što ima ženu i dvoje dece, jer on ih i ne primećuje.
On dođe polupijan kući, dolije se i legne da spava.
Kaže ona: "Dobro je, nije agresivan, povučen je kad popije."
Pare ne daje, stipsa je, žena se pravda za svaki dinar, on za sebe ne misli da je alkos i da ima problem, ne uključuje se u živote svojih bližnjih, jer šta tu ima novo?!?!?
Baš lepo, je l' da, i skoro ugodno za poželeti svojoj sestri, majci, prijateljici, bilo kojoj ženi?!

Tuesday 16 March 2010

214. dan

Rekla sam mu: "Tebe sam najviše volela."
Ali mu nisam rekla: "Samo sam tebe volela."
Poslah mu tol'ke poruke iz dubine duše svoje, ali ostadoh bez odgovora.
Ni reč, ništa.
Prazno...
Čekala sam...
Šta?
Odavno više nije važno.

Monday 15 March 2010

211. dan - 213. dan

Ima nečeg teškog i nečeg oslobađajućeg u jednom saznanju.
Sada imaš spoznaju da Apolona tvoje mladosti više nema.
I oduzimaš sebi taj precenjeni luksuz da se nadaš.
Ti, u stvari i nisi imala čemu da se nadaš.
Samo si možda želela da on bude ono što više nikad ne bi mogao da bude.
Jer, velika je vremenska distanca sa koje posmatraš događaje.
Nekada ste bili mladi, gotovo deca.
Ali od tada mnogo toga se izdešavalo.
Ti odavno nisi više onaj koga sam poznavala.
Ja tebe više i ne poznajem.
Ti si za mene stranac.
Za sebe znam da se suštinski nisam izmenila mnogo.
To što sam ja mislila da te još uvek volim je moj balast.
Ja sam te volela.
Ali te nisam prežalila.
I onda sam nastavila da volim tu iluziju.
I ti si ispao svinja prema meni, kao uostalom i većina muškaraca koji su prodefilovali kroz moj život.
Pa, zar baš ja da budem ta koja će da uzme svinju i da je stavi na pijedestal?
Ostale su reči koje nisam rekla.
Ostala sam ja koju nisi hteo.
Ali, i tome je morao doći kraj.

Friday 12 March 2010

207. dan - 210. dan

Htela sam da te pitam.
Htela sam da ti kažem.
Htela sam da budem pored tebe.
Ne znam ni šta da te pitam.
Ne znam ni šta da ti kažem.
Ne znam ni kako da dođem kod tebe.
Uputila si mi svoju molbu.
Zaklela sam ti se.
I biće tako.
Da li mi to možemo zajedno?
Predložila sam ti.
Složila si se.
Za tebe To ima mnogostruko značenje.
Za mene je To jedina želja koju sada imam.
Varljiva sliko privida nečega u ničemu, nemoj sada.
Nije ti vreme.
Beži od mene.
Poslednji put nije zadnji put.
Tada sam mislila drugačije.
Tada je On hteo drugačije.
Ja tu nisam mogla ništa da uradim.
Nije bilo te vere koja je mogla to da promeni.
Zato sada moram da odagnam strah.
Zato sada ne smem da imam dilemu.
Zato sada moram da odem sa punim srcem.
Zato sada moram da stanem ispod kupole.
To je fizičko mesto, iako je sve u meni.
Iako je sve u nama.

Monday 8 March 2010

204. - 206. dan

Danas je veče ili sumrak 100-godišnjice pohoda žena u borbi za ravnopravnost polova, slobodu govora, političkog glasa i ekonomskog osamostaljivanja.
Mnogo žena je danas bilo na'vatano na jeftine komplimente, polusvele cvetove i nikad lepše reči o njihovom boljem malo sutra.
Danas je održana čajanka u Skupštini grada Beograda, gde su se okupile sve kao neke super uspešne žene.
I one su sa tih svojih nedostižnih visina raspravljale uz čaj, što smo otmeni ko da smo Englezi, o tome kako je strašno biti žena koja je prevalila 35 godinu u Srbiji.
To je valjda prirodan nastavak čajanki koje je Krkobabić junior uveo u proceduru.
Da neće možda žene koju su raširile noge pred nečijim novčanikom i udale se za nečiji novac, koje su preko ribe napravile karijere, koje su po osnovu partijskih i nepotističkih veza "ostvarene" da nam pričaju o tome šta, kako i zašto?
Ima i izuzetaka, ali ih je malo.
Žao mi je, i moja ženska solidarnost ima razumnih granica.
Pogotovo što večeras na TV B92 deklamuje između ostalog uspešnog četverca i Milka Forcan, Miškovićeva ljubimica.
Da sam na mestu Svetlane Bojković, nikad, ali nikad se u "društvu" Slavice Đukić-Dejanović, Vesne Pešić i Milke Forcan ne bi pojavila na TV ekranu, pa makar to bila i montirana verzija, ko što i jeste.
Ionako nemam nikakvu želju da se pojavim na TV ekranu.
Vesna Pešić upravo govori o diskriminaciji žena a pro po toga što je "načula" (a kao to ne zna?!?!?) da se ženama kao uslov za zaposlenje postavlja da potpišu da neće da rađaju decu, da se udaju u narednih X godina i sl.
S druge strane, u firmi kiparskog poreskog raja Hemslade Trading Ltd. koja je 100% vlasnik Delte Holding se upravo takvi uslovi postavljaju ženama.
A o zahtevanom idolopoklonstvu prema Miškoviću da i ne govorim.
Ako niste imali prilike da čujete do sada ili se uverite do sada, pročitajte ovo.
Ko sretne Miroslava Miškovića (a što nije tako često, jer on sedi u mišjoj rupi) u hodniku centralnog zdanja Delte na Novom Beogradu treba da zastane, da mu se pokloni i da mu se obrati sa: "Dobar dan gospodine predsedniče!"
I ne samo to, svima se postavlja uslov da prilikom potpisivanja Ugovora o radu, potpišu blanko Sporazumni raskid Ugovora o radu i ljudi na to pristaju i o tome se ĆUTI.
Milka Forcan kaže da radi u kompaniji koja nema predrasude prema zapošljavanju žena i da te žene zauzimaju srednje menadžerske pozicije, ali da to nije slučaj u ostalim kompanijama i da lepota nije uslov za tako nešto.
Da tebe, dušo, Mišković nije jebao zbog tvog fizičkog izgleda, teško da bi ti bila ovde gde si danas.
Strašno, strašno, sve su to prazne, uglavnom, političke i populističke priče.
Ovo nije osvešćivanje, ovo je tipično medijsko zatupljivanje, gde jedna obična žena treba da napuni pištolj i da puca sebi u glavu, kada vidi da nije došla nigde, pored svih mogućnosti koje joj ovo društvo "pruža" i da se nada da će joj jednog dana u dalekoj budućnosti biti bolje, ako je smrt ne pretekne.

Friday 5 March 2010

202. - 203. dan

"Dobar dan, samo nešto da vas pitam?"
"Izvolite?"
"Da li ste raspoloženi da idete u Pozorište na Terazijama?"
"Ako je za DŽ da, ali ako se plaća ne bih!"
"Pa, plaća se, imate karticu, bla, bla, bla..."
"Hvala vam, ali ja ne volim predstave koje se tamo daju!"
"Dobro onda, Narodno, Atelje..."
"Slušajte, ja bih volela da kupim karticu od vas, ali mi zaista nije potrebna. Jednostavno, dolazim na drugi način do karata koji nije muvatorski, a opet mi daje popuste."
"Da, u redu, razumem. Samo još nešto da vas pitam. Prodajem uskršnje čestitke za decu iz Zvečanske, 100 dinara..."
"Žao mi je već sam kupila i nisam u mogućnosti da kupim svaki put kada dođem u grad."
"Svejedno, hvala vam što ste bili ljubazni prema meni i što ste me saslušali."

Wednesday 3 March 2010

201. dan

Ja sam još u svom mrtvom telu
Vi me terate da se derem
Uhvatili ste me na delu
Ne stigoh ni da se okrenem
Da skinem sa sebe pepeo i prah
Razodenuta da izgmižem
I od ljige oslobodim dah

Tuesday 2 March 2010

200. dan

Ja sam tokom godina formalnog obrazovanja imala veliki problem da pamtim tamo neke definicije zbog tamo nekog glupavog ocenjivanja.
Zašto?
Prvo, nema šanse i neću da ja to Nešto učim napamet kao debil.
Drugo, kad te prozovu da to Nešto učiš sa Razumevanjem, ti se pitaš, da li ste bre vi ljudi ludi?
Vi usvojili sve te misli i sl. kao aksiome i onda još pozivate na neko razumevanje, a u stvari turate narod pod štanc mašinu.
Nema tu šta da se razume, to ti je to i tačka.
E, ja nikada nisam videla tačku, ja sam oduvek videla 3 tačke i tu se nismo nikako slagali...

Monday 1 March 2010

199. dan

"Šta te uzbuđuje?" <:-)
"Kako to misliš šta me uzbuđuje?" O:-)
"Kako god ti shvatiš." ;-)
"Meni je prvo na pameti šta me seksualno uzbuđuje." :)~
"U redu, onda mi to i reci ili još bolje, pokaži mi." >:-)
"A zašto bih ti rekla, pokazala?" :-P
"Zato što ti mene seksualno uzbuđuješ!" :-*
Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails