Thursday 31 December 2009

139. dan

Probudi me skoro pa letnje jutro ovog poslednjeg dana u godini.
Uživam, sedim i pijem kafu kraj otvorenog prozora i greju me sunčevi zraci.
Odjednom me prene užasan krik, glasno zapomaganje, tako intenzivno, da sam se uplašila.
Došla je Hitna pomoć, komšiju su odvezli u Urgentni centar.
Nadam se da će se ova godina dobro završiti za njega i da će za neki dan u novoj godini da izađe na 2 noge.
Htela sam da vam kažem da je život trenutak i da ne oklevate u bilo čemu i da ne čekate da vam procveta limun žut.
Život vam je ionako lutrija, nekada glavni zgoditak, a nekada ni utešna nagrada, tako da udahnite duboko, učinite dobro drugima i volite se.

Wednesday 30 December 2009

138. dan

Ponekad pomislim da ovo naše čoporativno porodično udruživanje stvarno prevazilazi granice "ne verovali ili da".
Danas sam, između ostalog, provela 3 sata, ali efektivnih, da bude jasno, seckajući materijal za Rusku salatu.
Da, da, zanimljivo je koliko to seckanje smiruje i meni baš prija.
A ja, seckam li seckam, i to sve onako fino, sitno, jer tako volim.
I na kraju balade, ej, ispalo je negde oko 6 kg Ruske salate.
Verovatno ću da se pretvorim u prasence (kako samo sebi tepam :-)) do Božića.
Dobro je da još nisam nabavila ogledalo, ono ogromantno za predsoblje, hehehehe.

Tuesday 29 December 2009

137. dan

A: "Što me bojkotuješ?" :-)
B: "Zvaću te sutra da te priupitam za junačko zdravlje."
A: "Stvarno ne razumem..."
B: "Ni ja ne razumem šta ne razumeš."
A: "Pa, zvuči kao da si nešto ljuta!"

B: "Mani se ti nagađanja, ćorava su to posla."
A: "Sva si u arhaizmima; da nisi, možda čitala Bećkovića ovih dana?"

Monday 28 December 2009

135. i 136. dan

Moj muž Lazar je kao rudar u rudniku - toliko on naporno radi.
On ima ličnu asistentkinju da mu se nađe pri ruci i da mu završi sve što treba.
Moj muž je divna osoba, jer on toliko pažnje posvećuje njoj.
Tako to i treba, kada mu je ona na usluzi 24 sata.
Eto, baš pre neki dan javila se asistentkinja Duška telefonom i traži moga muža.
I baš je to lepo vaspitano čeljade, sve ona sa mnom fino, pa me pita: "Kako ste gospođo, pa kako su vaši klinci anđelčići, kako je vaša majka...?"
Baš bih volela da i moja ćerka, jednog dana kada stasa, bude takva osoba.
Pomislim, eto, baš ja imam sreće što desna ruka moga muža čini tolika dobra, pa mi je muž i pored tolikih obaveza rasterećen kada dođe kući posle nekoliko dana provedenih u iscrpljujućim poslovnim obavezama.
I baš pre neki dan, dok sam bila u zezanju i shoppingu sa mojim prijateljicama, kaže mi Mara kako je srela Lazara sa jednom zgodnom devojkom na ulici, pa je i opisala.
Ja joj kažem: "Maro, pa to je naša Duška - duša moja, šta bi mi bez nje!"
Mara meni kaže: "Ama ženo, drže se za ruke sve vreme i sve nešto guguču i kikoću se - je si li ti normalna da veruješ da je to samo poslovni odnos?"
Baš me je Mara iznervirala pa sam joj i rekla: "Znaš šta, to stvarno nema smisla što mi govoriš. Pa moj Lazar nikada tako nešto ne bi ni pomislio, a kamoli uradio!"
Idem ka kući, usput razmišljam o Mari i njenoj privrženosti i koliko godina se već mi poznajemo, družimo i posećujemo - njen muž Petar i moj Lazar su najbolji drugari sa fakulteta, a i poslovno sarađuju.
Uvek kada pomislim na Petra nekako me podiđu žmarci, i jeste da je meni Mara baš draga, ali bez Petrovog prisustva u mom životu ne bih mogla da podnesem ono što mi Lazar radi već godinama.

Saturday 26 December 2009

134. dan

Danas sam provela jedan lep dan, baš po mom ukusu.
Našla sam se sa mojom drugaricom iz srednje škole koja više ne živi ovde, pa su tim pre ti susreti  ispunjeni prijatnim trenucima, jer nemamo prilike da se vidimo toliko često.
Napravile smo đir po Kalemegdanu, prošpartale Knezom, ušle u neke davno zaboravljene radnje kao što je Beko (tuga je to velika kada vidiš sve te obešene stvari na ofingerima, lica prodavaca i pustinju, jer nigde nikog nema - ali istina je da još uvek ima kvalitetne robe po povoljnim cenama)...
Usput smo ogladnele, pa smo šetajući Terazijama spazile dnevni meni po razumnoj ceni koji nudi restoran Verdi.
Nekada se tu okupljalo raznoraznoga sveta sa uglavnom dubljim novčanicima, a danas, iako relativno skoro renoviran, restoran je poprilično prazan.
Usluga je vrhunska i osoblju ne promiče ni najmanji detalj kada je gost u pitanju, od pridržavanja i odlaganja garderobe do nenametljivog načina ophođenja.
Ambijent je obojen probranom muzikom, finim detaljima, ukusno pripremljenom hranom, tako da stičete utisak kao da ste na čas turista u svom gradu koji je napravio dobar izbor za pamćenje.

Friday 25 December 2009

Silovanje je nasilje! Nasilje je zločin!

Poslednjih nekoliko dana sam veoma uznemirena serijom silovanja žena u Beogradu.
Duboko saosećam sa ženama koje su preživele ovo nasilje i iživljavanje i mogu samo da se nadam da će tokom vremena njihove rane i boli zaceliti i da će skupiti hrabrosti da nastave sa svojim životima.
Pratim sve vesti, pratim strane sajtove, pratim efikasnost raznih mera koje se sprovode nad silovateljima.
Nekako se svuda provlači pojam tzv. hemijske kastracije nasilnika.
Međutim, izgleda da je ta metoda diskutabilna iz razloga što nije trajna i što se u krajnjoj liniji svodi na izmenu hormonskog statusa, time što se ubrizgavaju ženski polni hormoni, a pri tom je veoma skupa.
Smrtna kazna je ukinuta, a i ne bi bila rešenje, dok su zatvorske kazne po mom mišljenju preniske, a da ne pričamo o vikendima na koje zatvorenici odlaze, pa ponavljaju zločine, o pomilovanju zbog dobrog vladanja, amnestiji i sličnim sranjima i sve u svemu - koga je to zatvor rehabilitovao???
Mislim da u Srbiji treba da se napravi nešto slično poput ovoga što su napravil Amerikanci ► National Sex Offender Registry ◄ tako da se zna ko je ko i gde ko živi!!!

Thursday 24 December 2009

132. dan

Kada sam bila dugokosa plavuša delovala sam pitomije, da ne kažem gluplje.
I ja sam baš mislila da je to zgodno, jer neke stvari treba kriti ko zmija noge.
Međutim, tada su nekako svi govorili da su žene crne kose mističnije i privlačnije.
Ne, ne, nisam se nikada zbog toga ofarbala u crno, jer ne mogu sebe da zamislim kao takvu.
Onda, jednog dana, nestala je i plava i duga kosa sa moje glave.
I odjednom svi počeše da hvale moju plavu, dugu kosu.
Kažu, žena kratke kose je kao muškarac.

Wednesday 23 December 2009

130. i 131. dan

Ovih dana se baš zahuktala priča o testu inteligencije koji ste imali prilike da vidite kao reklamu na mojim blogovima i kojekude.
A pomenula sam ga i u postu pre mesec dana.
I sve kao, da li je to u redu, ko tu sve pljačka, pa udri po operatorima, pa udri sve redom.
Mislim, hello, ko te je terao da se hvataš u kolo sa prevarantima?!
I ko ti je kriv što ne čitaš one napomene koje su pisane mikroskopskim slovima.
Super je fora što se radi o testu inteligencije, hahahaha.
Pa, je l' meni neko kriv što sam učestvovala u SMS lutriji Državne lutrije?!
Nije.
Je l' sam dobila nešto?
Jesam.
Smanjio mi se novčani saldo na prepaid računu. ;-)
Ima jedna prevara koja se fura po novinskim kioscima ovih dana, bar tako sam čula.
Dođe tip kod prodavačice novina, zatraži boks skupih cigareta, ona otkuca račun, pruža mu boks, on kao ima 20 evra, pa je l' nije problem da mu vrati kusur u dinarima i tako to.
I prodavačica, naravno, kaže da je problem i da ne može da prima stranu valutu; i tako on nju mulja sa pričom, i mulja sa torbom u koju je stavio boks cigareta.
I onda skrušeno vrati boks i kao okay, nema problema, kupiće on na drugom mestu - a on u međuvremenu zamenio boks i uvalio prodavačici neki lažnjak od šatro brandiranih cigareta!!!

Monday 21 December 2009

129. dan

Nije mi jasno zašto pojedini blogeri stavljaju sopstveni/e blog/ove na listu blogova koje prate?!
Zar to ne izgleda bar malo patetično?
Drugim rečima, sad npr. uzmem i sebe prijavim kao čitateljku na svakom od mojih blogova.
Bezveze.
A i deluje mi kao neki jak ego trip, po sistemu: "Ko će da te "prati", a ko ti (sebe) nećeš!" :-P
Tu je i činjenica da u svakom početnom šablonu layouta bloga, oni koji čitaju tvoj blog bivaju tvoji "Followers", dakle tvoji poslušnici ili ako je uhu milije čuti - sledbenici.
Suviše je pretenciozno i iritira me što ne mogu do kraja to da ispravim na svojim blogovima, odnosno mogu da ispravim naslov gadgeta - što sam upravo i uradila, ali ne i "Followers" ispod naslova, koji je inkorporiran u HTML kodu, dok to ne naučim.

Sunday 20 December 2009

128. dan

Posle višečasovne telefonske priče koju baš i ne ljubim, ali koja dobro dođe u ovim 'ladnim danima, konačno sam podgrejala sebi boršč koji sam pripremila za nekoliko dana.
To je značilo dve stvari.
Prvo, sada sam sita, bez da sam napita, i bolje se osećam.
Drugo, ugrejala sam se i nije mi više hladno.
Znam da 'ladna nes kafa ne ide baš posle ovog, hehe, ali obećavam da ću da sačekam još pola sata, pa ću da pokleknem pred iskušenjem.
Ima jedan film koji sam gledala u bioskopu pre 3 godine i koji opet gledam danas.
Svima koji vole da se nasmeju samoironično na uobičajene događaje iz života većine ljudi, preporučujem da pogledaju domaći film Sedam i po. ½

Saturday 19 December 2009

125. dan - 127. dan


Ovi hladni dani (trenutni subjektivan osećaj spoljne temperature je -13°C - brrrrrr) su baš dobri za gledanje filmova.
Mada, meni su bilo koji dani dobri za to.
Nešto su mi se gledali domaći filmovi, pa sam ih potražila na mreži.
Upravo sam odgledala Beogradskog fantoma.
Sjajna priča, film je poludokumentarnog karaktera, obavijen i dalje tajnama o Vladi Vasiljeviću AKA Vlada Opel AKA Vlada Ključ.
Meni se nikako ne sviđa kako je glavni lik odglumio Fantoma, iako ga kuju u zvezde.
Da ne pričam o tome što se filmska ekipa nije pobrinula da napravi ambijent Beograda s kraja 70-ih godina prošlog veka.
Toliko su mi izbole oči zelena plastična kanta za đubre, oni novi putokazi, modeli automobila koji tada nisu bili ni u najavi.
Čemu onda bacanje love u budžetu filma za nabavku drotovskih plavih kečeva?!
Ima scena na kraju filma gde se Fantom zakucava u vozilo GSP-a, pa kao 'ladno izlazi iz kola pored gomile policije i odlazi u noć.
Zvuči potpuno nerealno, odnosno mislim da se nije tako desilo u stvarnosti.
Inače cela Slavija izgleda u filmu kao što izgleda i sada, što je stvarno bezveze.
E, sad da vam prijavim šta sam našla od sajtova.
Prvo sam nabasala na Domaći filmovi za....
Ima tu još linkova koji vas vode dalje, a ima i domaćih serija i crtanih filmova.
E, sad, izbor filmova je kako već po čijem ukusu.
Po mom i nema puno toga, ali nešto vredi pogledati.
Verujem da će se sadržaj dopunjavati.
Nastavila sam njuškanje i pronašla sam Zbrku.
Tu je onako, skup koječega za razbibrigu, a ima filmova.
Sad ću da se bacim na gledanje Klopke, a vi ako nabasate na neke slične sadržaje, obnarodujte.

Wednesday 16 December 2009

123. i 124. dan

Un día como un sueño
Una noche sin sueño

Yo como usted
Usted como yo

Yo soy te
Tú se me

                                    ¿Quién es te?
                                    ¿Quién soy yo?

                                   ¿A quién tú pertenece?
                                   ¿A quién yo pertenece?

                                   Tú y Yo. ..
                                  ¿Nosotros?
                                   Verdad o mentira?
                                   Yo!

Monday 14 December 2009

119. dan - 122. dan

Gladni i žedni
Sede i stoje
Poluživi i poluspaljeni
Više ne traže
Nemaju šta
Nemaju od koga
Nemaju sa kime
Nemaju zašto

Samo mole
Za svoje parče života
Za buđavi komad hleba
                                    Ne traže pogaču
                                    Potlačeni i poniženi
                                    Pred kapijom ponora
                                    Pred bezdanom života
                                    Tumaraju bezimeni

                                    Nekada im život
                                    Beše kao gozba
                                    Srca behu otvorena
                                    Misli behu čiste
                                    Dela behu plemenita
                                    Lepote beše u njima
                                    Ostala je samo gorčina
                                    Što nije vredna pomena

                                    Čovek strepi
                                    Zalutao
                                    Bez cilja
                                    Samo praznina

Thursday 10 December 2009

118. dan

Hm, mirišljavi štapići (incense sticks) različitih mirisa komada 4 se upravo nalaze u mojim rukama.
Oduvek sam ih volela, ali sam ih nekako nepravedno zapostavila (čitaj: zaboravila)  u poslednjih nekoliko godina.
Počasno mesto da prvi odgori i odmiriše dobio je štapić sa mirisom belog mošusa.
Uuuuuuu, sad će neko da se zgrozi pri samoj pomisli na mošus, bio on beli ili ne, ali dok ne probate, i ne znate šta propuštate.
Vidim da su apsolutni hit oni sa mirisom vutre - ruku na srce nemaju blage veze sa tim mirisom, osim naziva Cannabis.
Ništa manje meni dragi nisu i burneri (ili kako ih kod nas zovu "gorionici za ulje") - oni malecki gde staviš tzv. čajnu svećicu (što se pakuje u aluminijumske čašice) u donji deo, a gore sipaš vodu i nakapaš eterično ulje po sopstvenom ukusu.
Ihaj, i kada upališ, a ono cela kuća ti miriše, a tebi baš lepoooooooo...

Wednesday 9 December 2009

117. dan

Tišina je kategorija koja ti nekada prija, a nekada te ubija.
Kada pomislim na tišinu, pomislim na smirenost i beskraj.
Sada je tako, a ranije nisam volela tišinu.
Pre mi se tišina činila kao kazna za relativni nedostatak svih zvukova.
Onda sam počela da je tako nemu osluškujem.
Uvidela sam da je komunikacija kroz jedan od aspekata tišine - ćutanje, jedan od vrhunskih, pod pretpostavkom da nije samo ex silentio.
To je ono kada se pogledamo i sve smo rekli.

Tuesday 8 December 2009

116. dan


Some day every day
Will be my day.
There is no way
Such day will come
In a same way.
Choose the way!
Recognise the day!

Monday 7 December 2009

115. dan

One way or another?
 Every way leads
  To some way.
   Not every way
  Is the right way.
 But right way
                                  Is the only way!

Sunday 6 December 2009

113. i 114. dan

Primetila sam da ima dosta ljudi koji nisu savladali kako da ubace hyperlink, kada pišu komentare odgovarajući na nečiji post ili kada upućuju sa svog bloga ili sajta na odabrani eksterni link.
To je razlog da napišem nekoliko rečenica na tu temu.
Ručno kodiranje ću da objasnim kroz primer, jer se tako najlakše uči.
Želim da naziv linka koji upućuje ka konkretnoj internet stranici glasi Elektronski katalog biblioteke grada Beograda.

Elektronski katalog biblioteke grada Beograda



U opštem smislu Primer ide ovako:



Savet plus se odnosi na to kada želite da se hyperlink otvori u novom prozoru, što je veoma zgodno.
Elektronski katalog biblioteke grada Beograda koji se otvara u novom prozoru



Ukoliko želite ručno da iskodirate hyperlink u post, u okviru bloga ili website-a, onda treba da odete u "Edit HTML" i tu da ubacite kod.
Nadam se da će ovo biti od pomoći.
Ukoliko imate potrebe za dodatnim objašnjenjima, rado ću da odgovorim na komentare.
Ili ako treba malo da proširim temu. :-)

Friday 4 December 2009

110. dan - 112. dan

Vidim da nisam usamljena u opadanju frekventnosti objavljivanja postova.
Should we blame it to the wheather?
Should we blame it at all?
Ovih dana sam zaokupljena i pisanjem i čitanjem.
Jedino što shvatih da sam ipak licemer i da neću sve da publikujem što mislim.
Ipak, ima opažanja koje ću da zadržim samo za sebe i svoje sveske.
Za sada.
Nego da nešto podelimo.
Poznato je da tražim posao, je l' tako?
I tako najčešće šaltam više puta pomenuti sajt Infostuda.
Oni bilduju svoju ponudu iz sve snage.
Sada je aktuelna ponuda Unapredi svoj CV za 950 dinara (PDV uključen u cenu).
Međutim, moja glavna zamerka je bila što u rubrici "Lične osobine", bar do danas beše sve napisano u prvom licu jednine, a isto treba da stoji u trećem licu jednine.
Pisanje u prvom licu jednine je out-of-date varijanta.
Napišem ja njima komentar na tu temu, i oni blagoglagoljivo odgovore, uz napomenu da sam u pravu, i da su primeri pre i posle informativnog karaktera i da su oni to sada izmenili.
Jebote, kakva glupost.
Mislim, šta su izmenili?!
Ni sada nije u trećem licu jednine, nego je jebeno taksativno navođenje iz off-a.
Da ne pričam o datumu rođenja, fotografiji i sl.
Alo, drugovi, rekoh ponovo, što bre to neko da plaća.
Okay, cena za lenjost, kapiram.

Tuesday 1 December 2009

107. dan - 109. dan

Nadomak gluve tišine čuo se tanani glas.
Iz dubine sopstvenosti zvučao je kao poziv.
Veoma nespreman i nespretan naspram stvarnosti.
A stvarnost je?!
Ovde ili na nekom drugom mestu.
Ja sad ne znam koja su to mesta.
Ni mašta, ni budni snovi me ne vode tamo.
Ali znam da postoje.
Znam i jednu kuću, ali ne znam gde je.
Kada je vidim, prepoznaću je.
Njene obrise, ulicu u kojoj se nalazi.
Znam da je daleko, ali i da nije.
Sanjala sam taj put.
Na tom putu sam bila u nedođijama.
Dugo sam putovala.
Ne znam kako da izmerim trajanje puta.
I na kraju puta jedan grad.
U tom gradu još se nisam obrela (samo uslovno).
Znam njegovo ime, njegovu istoriju i nekako mi je poznat.
Samo ne znam zašto baš taj grad.
I kakve to ima veze sa ovim ovde.

Saturday 28 November 2009

103. dan - 106. dan

Sve je krenulo od šturog maila.
Mail je bio prikriveni cirkular.
Pretendovao je da bude personalan.
Jedan krhki detalj otkrio je da on to nije.
Sadržao se od 2 rečenice.
Koliko ti treba vremena da ih otipkaš?
Minut-dva u scenariju ekstremno slabog prepoznavanja tastature i loše manuelne koordinacije.
Smešno.
Šta to može da govori?
Pored nedovoljno informacija i malo pretpostavki, reč je o nemarnosti i beznačajnosti.
Nemaš obavezu prema nekome, a opet misliš da je iz nekog tebi nepoznatog razloga imaš.
A nemaš je.
Imaš obavezu prema sebi.
Imaš odgovornost prema sebi.
Došao je i SMS.
Bio je sastavljen od jedne upitno-potvrdno-imperativne rečenice.
Ne ostavlja ti mogućnosti, osim kvazi izbora između 2 nametnuta rešenja.
Biraš između 2 zla manje.
Niko te ne pita šta ti hoćeš.
Nikoga to i ne zanima.
Šta je tvoj odgovor?
Ignorišeš naredbodavni ton i odgovaraš kroz predlog.
Povratnog odgovora nema.
Već drugi dan.
Uskoro će i treći.
Sada već shvataš da nije ti ni važno.
Možda ćeš uputiti još jedan predlog.
Možda i nećeš.

Tuesday 24 November 2009

102. dan

Kad god se nakačim na neki od mojih blogova, ono iz Google AdSense-a šiba iz sve snage beskrajno iritabilna reklama da uradiš IQ test.
Bila sam radoznala, pa sam otišla da pronjuškam u čemu je poenta i zašto bi te neko toliko mamio iz dana u dan da uradiš taj test.
Naravno, prvo ti lepo uradiš IQ test, primiš se ko mlad majmun, a onda te čeka prijatno iznenađenje u vidu tarife od 384 dinara za poslatu SMS poruku (fotka u prilogu) da bi dobio/la povratni rezultat.



Kobajagi samo danas (za sada) je IQ test u Srbiji uradilo 2.166 ljudi, a ukupan broj ljudi koji je do sada i za sada uradio IQ test je 905.423??? 
Mislim, pored tolikih lokacija za DŽ, what a boolshit and waste of time!!!
A čemu inače i služi podatak o visini IQ-a?!
Totalno precenjena i jednostrana kategorizacija.

Monday 23 November 2009

99. dan - 101. dan

Ima dana, kada sve ide nekim svojim tokom i sve je relativno stabilno i onda paf, ko grom iz vedra neba strefi te nešto totalno neočekivano.
Subotu sam provela vrlo dinamično.
Sa tatom sam posetila babin grob, i to je bila subota uoči 40 dana od njene smrti.
Nakon toga smo (mrtvi gladni) otišli u Stepin vajat (na početku Vojvode stepe) i ja sam jela belo meso u lepinji, a matori pljesku u lepinji.
Ono što je dobro je da kad god jedem negde napolju je da sa mnom jede još neko.
Ovoga puta to je bila jedna plašljiva kuca koja je strpljivo gledala i čekala da dobije da jede - pravila sam joj male sendviče i gurala joj u usta.
Tako smo nas dve podelile moj obrok i to je postao zajednički obrok.
Posle smo otišli na Buvljak na Novom Beogradu.
Svako je imao neku svoju listu prioriteta i oboje smo manje-više ispunili te liste.
Mene je naročito obradovalo to što sam pazarila novu WC dasku.
Do odlaska tamo, fantazirala sam kako ću da kupim WC dasku od polirezina, a to su one providne sa raznim ribicama i školjkicama.
Međutim, tamo sam saznala da su to kineske daske i da stalno pucaju šrafovi, pa te ubrzo zamena šrafova izađe skuplje od daske.
Tako sam se odlučila za domaćeg proizvođača i kupila dasku crvene boje od ABS plastike, sa sve garancijom od 5 godina.
Svratili smo i u Vero koji je u blizini, opet moj target, da kupim filtere za prečišćavanje vode, jer godinama unazad ne pijem vodu sa česme.
Konačno, nakon svih putešestvija, stigli smo kod mene kući i veče pretvorili u jedan muzički vremeplov, koristeći blagodeti, pre svega YouTube-a.
I sve je bilo super, ćale otišao kući, ja legla da spavam, sve sa nadom kako ću baš lepo da se naspavam i odmorim i narednog dana da odem kod moje drugarice na paterice sv. Aranđela.
Kad, oko 4 sata ujutru, probudim se u totalnoj agoniji, u goloj vodi, hoću da umrem koliko me boli želudac i koliko mi je muka.
I konačno, oko sat vremena kasnije, uspem da povratim nešto malo, i bude mi nešto bolje, tako da sam uspela da u polusnu provedem nekoliko narednih sati.
Naravno, taj dan sam provela u stomačnim tegobama, bolovima, gađenju na sve ukuse i mirise i nisam bila ni za šta i bila sam totalno iscrpljena.
Dobro je da ti stomačni gripovi najčešće prođu kao rukom odnešeni, tako da se već danas osećam sasvim solidno.
Doduše, još uvek jedem samo dvopeke, kuvani pirinač, kompot od jabuka i popijem po koji čaj od kamilice.

Friday 20 November 2009

98. dan

Danas mi baš pasuje da slušam smooth jazz.
Našla sam finu radio stanicu na netu, a pored ove ima i veliki broj drugih radio stanica.
Sve lepo može da se uskladi sa trenutnim raspoloženjem. :-)
Bavila sam se sasvim običnim stvarima, što i volim, jer mi to donosi zadovoljstvo.
Moju slatku cica macu sam iščešljala iz sve snage, jer se mnooooogoooo linja.
E, sad, iako ona voli da se češlja, ovog puta baš i nije bila nešto raspoložena.
Odoh da čituckam neka štiva, baš mi je to po volji u ovoj maglovitoj noći.

Thursday 19 November 2009

97. dan

Već neko vreme unazad, primećujem da su raznorazni grand-stručnjaci, političari i ostali šamani i šabani, što ordiniraju po kojekakvim televizijskim emisijama, počeli da primenjuju sasvim neprirodnu gestikulaciju.
Naime, na svakom koraku ima raznorazne beletristike na tu temu, pa valjda upornom vežbaču nije preveliki problem da nabilduje svoj fakerski body language.
Dakle, koja je to nova ključna pozicija određenog dela tela koji šalje poruku?
Radi se o položaju ruku, tačnije prstiju.
I to ide ovako: ruke (tj. šake) se sklope ispred sebe, tako da se međusobno dodiruju jagodice prstiju koje su lepezasto usmerene ka sagovorniku, a pri tom osoba sedi uspravljeno sa glavom koja ide nešto ispred tela, i taj položaj glave je takođe veoma bitan u celokupnoj postavci tela – ako bi glava bila zabačena, to bi onda delovalo arogantno i samodovoljno.



Poruka koja se sa ovako izrežiranom gestikulacijom prenosi je: poruka poverenja ili poruka sigurnog stava, ali i poruka superiornosti.
Ne verujem da je promovisanje ove poruke putem neverbalne komunikacije slučajno, već vrlo namerno i tendenciozno, jer poruka zapravo mobiliše naše podsvesne reakcije i soli nam da treba da verujemo nekome/nekima kome/kojima iz različitih razloga ne treba da verujemo.

Wednesday 18 November 2009

96. dan

Danas me ADSL konekcija neprestano zeza i veza puca non-stop.
Baš bi bilo zanimljivo kada bi mi posao bio vezan za stalnu, a pri tom neprekidnu vezu sa netom, hehehe...
Mogla bih da se uslikam svom snagom i da poljubim provajdera u dupe.
Primetila sam da mi pravi problem i to, što kada prvo linkujem fotku, pa onda počnem da pišem, stalno mi beži prvi red za jedan red niže, čak iako ispravim poziciju u HTML-u.
U stvari, mislim da je Blogger beskrajno feleričan, i znate šta me još nervira, što svaki potencijalni klip, mora da bude negde uploadovan, po mogućstvu na YouTube-u (koji je Google-ov), da bi se uopšte ovde i pojavio.
Šta ako neću nešto da nakačim na mrežu, a hoću da uploadujem sa svog kompa direktno!?
E, da skratim, danas sam pronašla jednu zanimljivu lokaciju za online učenje stranih jezika Livemocha,  pa ko voli, nek izvoli da se priključi zajednici.

Tuesday 17 November 2009

93. dan - 95. dan

Ume da bude neobično toplo u novembru, kao što je danas.
I ume da bude blistavo sunčani dan, kao što je i bio.
Takav sklop povoljnih vremenskih prilika nagovestio je da je pravi trenutak za odlazak u šetnju na Adu.
Napravila sam sebi sendvič, tj. dva sendviča od jedne velike integralne kifle i presula pola litre filtrirane vode u flašicu.
Ne radim to zato što držim ljutu guju u novčaniku koja me gricne svaki put kada ga se mašim, već zato što ne plaćam proizvode za koje smatram da su precenjeni i da su bespotrebni trošak koji nije ništa drugo do posledica lenjosti i komocije.
Na putu do Ade, zajedno sa ostalim putnicima bila sam izložena predavanju samoproklamovanog Mesije koji je lamentirao u gradskom autobusu.
Ima sve više takvog naroda, kao i onih za koje vam se na mah učini da pričaju sa nekim putem mobilnog, ali kada malo bolje pogledate, oni u stvari pričaju sami sa sobom.
To je veoma žalosno, ali istovremeno veoma istinito.
Na makiškoj strani Ade, dočekala me je duga koja se oslikala na gejziru i nekako se uvek obradujem tom prizoru, jer ga uvek iščekujem.
Jedino što ga uvek i ne vidim.
Vetar je nežno milovao moje gole ruke u majci kratkih rukava i ja sam se neretko susretala sa onim finim nitima koje pauci pletu među drvećem.
Te tanane niti su česta pojava u jesenjim danima, a i na onim potezima, gde nema puno ljudi koji prolaze i za čija lica se niti lepe i koji ih raspletu kada prođu kroz njih.
Na obilasku celog kruga oko Ade, naišla sam na nekoliko interesantnih sekvenci.
Odjednom, ispred mene se stvorila gomila koza i jedan mladi jarac.
Jeste da smo od iste sorte (ja samo astrološke, valjda :-)), ali za čas sam osetila da sam ustuknula, pomislivši da neću možda da iziritiram ovog mladog jarčića, pa da krene na mene rogovima.
Pogrešila sam, oni su bili tako mirni i spokojni, i slatko su grickali tek iznikle izdanke mlade trave.
Dalje, susret sa nudističkim delom Ade i na moje iznenađenje nekoliko entuzijasta se sunča iz sve snage.
Ipak mislim da nije bilo toliko toplo da se skineš u fullu, ili je meni tako izgledalo.
Tu negde, na ruku mi je sletela jedna bubamara kojoj je izgleda prijalo da šeta po mojoj ruci i koju sam na izlasku sa Ade premestila na drvo breze, jer joj nije padalo na pamet da odleti.
Dalji povratak u gradsku vrevu nije bio tako zanimljiv i inspirativan, tako da ne vredi ni da ga opisujem.
Dopalo mi se što sam danas udahnula mirise i osetila ukuse jesenjeg dana u svom njegovom apsolutnom zemljanom koloritu.

Saturday 14 November 2009

92. dan

Juče sam u razgovoru sa jednim poznanikom doznala da ima dilemu moralne prirode koja se sastoji u tome da sam nije sposoban da reklamira (prenošenje poluistina u vidu nepotpunih informacija – alfa i omega prodaje) nešto što bi njemu donelo materijalnu korist (povećanje salda poslovni prihodi).
Razlog je što se ne slaže sa upotrebom raznoraznih mašinerija koje za mnoge žene, ali i muškarce predstavlja jedini vid "rekreacije" koji upražnjavaju.
Zapravo, on veruje u to da dok se ne pomeriš i ne uradiš nešto konkretno, džaba dijeta, odricanja, fakira, manikira i sl., i još plus to je nešto što treba da bude novi stil života, a ne trenutna promena koja se doživljava kao teški jaram i maltretiranje.
Mic po mic, i stigosmo do jedne od podela ljudi na 2 kategorije, a to je da imamo: kupce i potrošače.
Reče čovek da jednostavno nije prodavac, ali da jeste kupac i da bi trošio mnogo para na stvari koje mu uopšte nisu potrebne.
Npr. ja nisam ni tip prodavca, a nisam ni tip kupca i do te mere sam izdrkana kada neko pokušava da mi "uvali" nešto mimo moje volje, da sečem spiku u pola rečenice.
Ovi što ih sad kuju ispod istog čekića za tzv. "veštine prodaje" su svi toliko isti (brzo pričaju, što valjda ima za cilj da te omađija, i dok se ne opepeliš već si kupio/la nešto nebulozno), dosadni (ali i rade po sistemu da 3 put ponovljena laž postaje istina – što je vrlo tačno), neinventivni (osim izuzetaka koji se trude da brzopotezno saznaju nešto o tebi, pa ti se onda intenzivno čepe i dele komplimente), šablonci (ako te jedno 10-15 puta ne istituliraju sa g-đo ili g-dine, propao pos’o, što naročito imponuje onima koji još šetaju praziluk u bulji), itd.

Friday 13 November 2009

91. dan

Mene ovih dana tangira introspektivno posmatranje.
Primećujem da postajem (auto)destruktivna, te se hvatam u koštac sa tim.
Zapravo, u tom smislu, borim se sa sobom da mi jezičak na vagi ne pretegne ka negativnim percepcijama i doživljajima.
S obzirom na vlastite brojne dosadašnje padove, svesna sam da je negativizam put bez povratka i rupa bez dna - koprena misli i osećanja.
Drugim rečima, ako već trošim sopstvenu energiju, a trošim je, trudim se da je utrošim na pozitivne stvari i pozitivne ljude.
Ne pridajem važnost onome što ne mogu da promenim, a trudim se da menjam ono što je u mom domenu - sebe.
Vesela sam (da ne kažem da sam srećna, zvučalo bi krajnje kontradiktorno), non-stop zbijam šale, doskočice i um mi funkcioniše besprekorno, i znam da ono što mene muči je isto ono što muči i druge ljude, tako da ne pridajem važnost tome što me onespokojava.

Thursday 12 November 2009

90. dan

Ima nečeg sudbinskog u miksu dva broja čiji je zbir broj 9, a naročito kada je prva cifra veća od druge.
S tog aspekta, zanimljiv je uzrast od 18, 27, 36 i 45 godina.
Svakih 9 godina dolaze novi počeci, ali i krajevi životnih ciklusa - najčešće su to veoma krizni periodi, tj. za mene do sada jesu bili.
Ovom prilikom odbacujemo prvi i poslednji broj godina, te nam ostaje uzrast od 27 i 36 godina.
Toliko godina su imali brojni poznati ljudi kojih više nema među nama.
U 27-oj godini svoje živote su okončali ili su im ih drugi okončali:

Branko Miljković (veliki srpski pesnik)



Jim Morrison (The Doors)


Jimi Hendrix



Gary Thain (Uriah Heep)


Kurt Cobain (Nirvana)


Na pragu sam 36-te godine svoga života i ne znam šta mi ona donosi, ali znam da su se u neke druge svetove koji nemaju veze sa ovim ovde, u 36-oj godini svog života preselili:

Milan Mladenović (Ekatarina Velika)


Bob Marley


Phil Lynott (Thin Lizzy)


Diana Spencer  (Princess of Wales)


Stevie Ray Vaughan

Wednesday 11 November 2009

89. dan

Usnih od blata i kalja san
Nadamnom nadvi se mrak
Iznebuha svanu dan
I bljesne sunca zrak
Da l' sanjam budna
Il' budna snevam
Da nemam to što nemam

Tuesday 10 November 2009

88. dan

Upravo surfujem netom u potrazi za nekim zanimljivim lokacijama.
Našla sam beta verziju sajta Maggwire koji indeksira poznate svetske časopise koje je moguće ispratiti online, a koje verovatno pojedinačno nikada ne bi ni pogledali, jer je to previše vremenski zahtevan posao.
iconPot je mesto gde su generisane besplatne ikonice za web dizajniranje.
Tu je i Open Source Web Design za sve koji žele da se pozabave relativno jednostavnim, ali efektnim ličnim ili profesionalnim prezentacijama.
Na temu prezentacija, ali i hostovanja i domena ima na milion sajtova, kada se unesu keywords "free website + domains + hosting".
Uvek je zgodno pročitati nešto na temu Computer Tips kada se PC zabaguje.
I sada malo da preusmerimo priču, za sve one koji se pale da članstvo u Mensi nešto znači, hrvatska Mensa ima online IQ testić da se proveri da li možete uopšte da primirišete Mensi, a za bolji učinak konsultujte moja rešenja ;-))







Monday 9 November 2009

85. dan - 87. dan

Ono, onomad pre neki dan kada sam bila kod mog drugara, mezimo mi tako i pričamo.
I dotakli se nepresušne ovozemaljske teme, žensko-muških odnosa.
Ja još s vrata krenula u zajebantsku ofanzivu, po sistemu, e, bre nisi još ni sto postavio, a ja ne jedem 3 dana ko svaki/a pristoj(a)n/a kulov/ka, kad dolazi u goste, i sve u tom fazonu.
I tako, mic po mic, počne on da iznosi svoje opservacije.
Kaže: "Zar nije normalno da žena sačeka muškarca koji rinta ceo dan sa nečim skuvanim?"
I dalje: "Kakve ja sve žene srećem, zarozane domaćice koje ne znaju ni jaje da ispeku!"
I još dalje: "Ja tako nešto nikada ne bih trpeo!"
I tako dalje.
Meni je sve to smešno i ne shvatam više ništa ozbiljno.
A, kapiram, da valjda treba da se upecam na tu žvaku.
Kažem mu ja: "Pa, zato i jesi sam!"
I dodam: "Eto, vidiš koliko si ti samo u pravu, pa mene su valjda moji bivši muževi najurili zbog toga!" -  i smejem se.
Na to će on: "Stvarno?"
Na to ću ja: "A, šta ti misliš?"
I hvalim ja svu tu hranu iz sve snage, a spremila ju je njegova strina.
I ponudi mi on svinjsko pečenje, ljubazno se zahvalih i rekoh: "Samo da se strina ne naljuti na mene što to neću da jedem!" - a strinu i ne poznajem nikako drugačije osim iz priče.
Kaže: "Evo, sad ću da zovem strinu, pa da je pitam!"
"Super!" - kažem i dodam: "E, a kako ćeš da me predstaviš strini kada bude počela da ti postavlja pitanja ko sam ti ja?"
On me gleda i kaže: "Ma, zezao sam se, neću da zovem!"
"Okay!" kažem.
"Nego beše idealna prilika da te podsetim da si oduvek imao problem sa sobom u vezi definisanja mene u korelaciji sa tvojom familijom, pa te nešto uvek bio blam da kažeš da postojim!" :-D

Friday 6 November 2009

84. dan

Pozavršavala sam sve svoje domaće zadatke za danas i mnogo se radujem što sam priključila novi štampač.
Inače, unazad nekoliko godina kupujem štampač i uvek je bilo nešto preče, bitnije i hitnije da se pazari.
Sada mogu da odštampam sve ono u šta inače blenem u monitor, dok moje oči ne počnu da se bune.
Ujedno, zgodan je trenutak da razmislim o sledećoj sitnici koja će da mi ulepša sto, a u tom smislu na listi prioriteta se nalaze lava lampe koje mi se mnogo sviđaju.
Interesantno je da je radni prostor kompanije Google zakićen ovim detaljem, kao i mnogim drugim neobičnim stvarima za pojam srpskog poslovanja.
Ovde se nalazi clip posvećen pravljenju lava lampi na jednostavan način, za one koji su skloni tome - naravno, ovo je primitivna varijanta i ima ograničen rok trajanja.
Za one druge, koji žele da kupe ovaj proizvod, to mogu da urade ili kod Gadgets 'n' Toys ili preko firme Gamebox.

Thursday 5 November 2009

83. dan

I tako, kupim ja danas štampač, konnnnnaaaaaaačččččččnooooo.
Naoštrim se da ga povežem, instaliram drivere, istestiram, kad ono imam šta da vidim.
Prodali mi u prodavnici neodgovarajući USB kabl (naravno da proizvođač ne isporučuje isti u paketu sa proizvodom, osim strujnog - što bi se oni zamarali sa tim?!?!), jer blage veze nemaju koji kabl kom štampaču odgovara.
Proizvođač ima za cilj da te trajno "veže" daljim prodajama svojih originalnih tonera i svog papira koji je naravno "najbolji" za taj štampač.
Razume se, i najskuplji.
Eto meni zanimacije za sutra, nadam se, sa ispravnim kablom u rukama.
A i idem po već famoznu "malu četku" koja me čeka u Tehnomaniji, pa ću usput da kupim i digitalnu vagu za merenje telesne težine, jer je dosadašnja odslužila svoj radni vek i otišla u penziju.

Wednesday 4 November 2009

82. dan

Malopre sam bila vrednica, malo pospremila ovaj moj brlog. ;-)
Mačke su konačno stigle na pojilo i rekla bih da su više nego zadovoljne današnjom prekomernom porcijom.
Iako ne nameravam da ih pojedem, ko što mi uostalom i ne priliči, jer nemam kose oči, biće prilično ugojene do Božića.
Sad mi valja da udarim po make-upovanju i tako to, jer kasnije palim kod mog drugara da izjedemo hranu od slave, da lupetamo gluposti i da se smejemo.
I još nešto što me je obradovalo je da sam danas uspela da nađem štampalicu HP P1006.
Rezervisala sam je telefonom na svoje ime i nadam se da neće da me ispale i da je utope nekom drugom sutra do podneva.
Inače, moje uterivanje Garantnog lista i "male četke" od Tehnomanije je takođe uspelo, jer samo tako umem da sednem ljudima na kičmu, da oni na kraju shvate da moraju da urade svoj posao.

Tuesday 3 November 2009

81. dan

Boli me lakat desne ruke.
Zapravo, zviznula sam lakat o vrata, tačnije o ragastov vrata od male sobe.
I to sada kao znači da će neko da mi dođe u goste.
Zanima me ko bi bio tako lud i blesav da se po ovom gadnom i hladnom vremenu zaputi meni u pohode.
Mene muči i to što je pun mesec.
Volim pun mesec i imam prevozno sredstvo u garaži = brezova metla.
Jedino me indisponira blaga insomnia, dok punački mesec obasjava moj jastuk.

Monday 2 November 2009

80. dan

Danas sam čačkala po netu templatese razne za najverovatnije novi blog o Forexu.
Negde još čuči ta ideja i lagano se razvija.
Prvo, svesna sam da je to obiman posao i da je time consuming.
S druge strane, zanima me, a moguće je da će zanimati i druge ljude.
Takođe, mislim da ne treba dugo da čekam sa "krštenjem" bloga, jer ima dosta blogova stranjskih na tu temu, pa mi je izbor domena pomalo sužen.
U stvari, izgledam pomalo smešno i ličim na Buridanovog magarca između 2 plasta sena. ;-P
Meni je bitno da blog bude funkcionalan - dakle neki upgradeovan template u odnosu na ove postojeće, i ubih se tražeći, a istovremeno nisam ni počela da pišem o Forexu; biće da će te radnje teći sinhrono. ;-)

Sunday 1 November 2009

78. i 79. dan

Definitivno sam otkačila Sinemaniju ove godine, tj. odustala od odlaska na nju. 
Radujem se što tek što nije počela ovogodišnja Slobodna zona.
Ima dosta kvalitetnih filmova da se pogleda.
Novost je što se ove godine filmovi prikazuju na 2 lokacije.
Istovremeno i u KCB-u i u bioskopu Balkan.
Karta je nešto skuplja nego prošle godine i iznosi 200 dinara, tj. približava se komercijalnoj ceni.
Prodaja ulaznica počinje u utorak 3. novembra.
Ja obično sednem, kao sada, pregledam program festivala, napravim širi, pa uži izbor, od oko 5 filmova, i to je to.
Kupim karte čim ih puste u prodaju, jer je relativno mali broj mesta u ovim salama, pa se karte brzo prodaju.
Inače, treba imati na umu jedan tehnički detalj, a to je da u sali KCB-a ume da bude prilično hladno, tako da se treba slojevito obući.
Ovo je brzinski pregled uz jutarnju kafu, a sutra ću već da napravim taj neki uži izbor.
Za sve koje interesuju angažovani dokumentarci, ovo je jedinstvena prilika koju ne treba propustiti iz najmanje 2 razloga.
1. Karte su relativno jeftine.
2. Filmove je nemoguće pogledati bilo gde nakon ovog festivala.

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails