Wednesday 30 September 2009

46. i 47. dan

Nije da sinoć nisam imala vremena da se prijavim, već mi je bilo veoma loše, jer sam duboko potresena smrću Brisa Tatona.
Danas je u Beogradu Dan žalosti i reke ljudi su dolazile na Trg Republike sa svećama i cvećem da ovom nesrećnom čoveku odaju poslednju počast.
Bilo je veoma tužno i dirljivo, i bilo je mučno i odvratno.
Meni je zaista i pozlilo u jednom trenutku i gledala sam da se brže bolje vratim kući, a ne da se stropoštam negde usput.
Nekoliko sati sam imala probleme digestivnog trakta koji su se na sreću okončali.
A, onda sam rešila da pobegnem u svet kinematografije koji je za mene uvek lekovit i delotvoran.
Da, i gledala sam filmove na konačno kupljenom DVD playeru i za sada sam relativno zadovoljna - jedino što sam primetila je da je nekoliko puta zabrundao, da li dilatira glava čitača ili šta već.
Sita sam se isplakala gledajući ponovo 'Polja smrti' i 'Fridu'.
Uskoro će Sinemanija, pa ću i tu da pogledam nekoliko filmova sasvim sigurno.
Sinemanija me uvek raduje, jer mi je zbog nje Fest nekako bliži, a o Slobodnoj zoni i da ne pričam.
Tu (na Slobodnoj zoni) su uvek naslovi angažovanih dokumentaraca zbog kojih je vredno gušiti se iz dana u dan u sali DKC-a.
Da, i kompić je sređen do kraja, osim što mi sad ne radi FDD koji mi zapravo i ne treba.
Isti će da statira do daljnjeg, a njegova zamena istim može da usledi samo ukolio to bude potrebno L. prilikom arhiviranja muzejskih podataka i prebacivanja na neke savremene medije.
U ponedeljak 5. oktobra, gle simbolike tužne (9-godišnjice neoimperijalista na vlasti) stiže mi novi šporet i usisivač, konačno, jupiiiiii...

Monday 28 September 2009

45. dan

Očigledno da ovo moje repariranje i oživljavanje kompa ide, kao i što obično ide sve u mom životu, sa nekom mukom.
Dakle, kupljeno je novo kućište, nov kuler i nov DVD rezač.
A, onda smo sve to lepo rotirali i konstatovali da nemamo kabl koji povezuje optički uređaj.
Eto, a da li je nekome u prodavnici palo na pamet da kabl da uz DVD rezač ili eventualno ponudi?!?!?!
I, ne lezi vraže, rešim ti ja da isprobam da li radi onaj vremešni FDD drive.
Kad meni se lepo nasadila disketa i sada ne mogu da je izbacim napolje.
Eto, ništa ne ide jednostavno, a što i da ide kad može i komplikovano?!

Sunday 27 September 2009

43. i 44. dan

I pored dobre volje koju sam imala do subote, u subotu sam se probudila totalno sjebana i rovita i shvatila da ja nigde neću ići tog dana.
Tako sam "ispalila" drugarice, što ne mislim da jesam, ali tako mu to dođe.
Uostalom, niko ne zavisi od mene, tj. njihova je slobodna volja da odu negde same ako im se već ide.
A, ja već odavno nemam nameru da bilo kome pravim čapras divan, ako već nisam u formi.
Uostalom, ni jedna od njih neće da dođe da mi kuva supice i čajeve i da me tetoše zato što meni nije dobro, tako da, moram da poštujem sebe pre svega.
Konačno, sinoć sam zaglavila sa S. na telefonu bezmalo puno radno vreme.
Naravno, na njen račun.
Pretresle smo dosta tema, a ključna tema je njena potencijalna (nazovi) veza sa nekim za koga mislim da ne treba da se upušta u tako nešto.
Bez detalja koji nisu potrebni sada i ovde, ima mnogo toga što njemu ne ide u prilog, a dubina njenog očaja dovoljna je da je natera na korake koje verovatno pod sasvim drugim okolnostima ne bi ni preduzela.
Zanimljivo je da ona uviđa da je samo na korak od stanja, kako je detektovala, u kome se ja nalazim, a za koje kaže da je polu-depresivno i polu-letargično.
Ne, ta konstatacija me nije pogodila, jer kako opet, ona reče, ja mogu da živim u samoći i sa izvesnom dozom tuge koju podnosim, a ona to ne može.
Mislim da sam u jednom trenutku preterala sa svojim komentarima i rešila sam da stavim malo rajsferšlus na gubicu, jer mi je jasno da počinjem da zvučim kao nedojebana kučka koja počinje da kvari nečiju sreću.
Da, ne mislim da joj kvarim sreću time što joj mislim dobro i što sam iznela argumente, ali žene su čudo i treba imati na umu da se treba povući u određenom trenutku.
Često, da ne kažem skoro uvek, osoba ne može da ima vizuru razvoja toka događaja različitu od sopstvene, dok nešto i sama ne proživi i ne oseti na svojoj koži.

Friday 25 September 2009

42. dan

Sedim i čitam kojekakve gluposti na temu promiskuiteta i već me peku i oči, a i glava me boli.
Inače, komp mi ipak, na moju žalost, ne funkcioniše kako treba.
Sledeći korak je taj da ću da kupim novo kućište i novi DVD rezač u ponedeljak.
Problem je nastao kada sam kućište ponovo zarotirala u vertikalu - kako je samo počeo da cvili i skamauče.
Posle jedno pola dana, izgleda da je privremeno sve leglo na svoje mesto, tako da trenutno prede, i ja mogu da se sigram malo online.
Sutra, možda, valjda, idem na one DŽ promotivne časove plesa u Servantes, osim ako me ne ubije neki virus, jer se osećam skroz lomno.
Ako se to i desi, eskiviraću sexoholičarkin rođendan pride, a i ne pleše mi se kada se ne osećam fizički stabilno.

Thursday 24 September 2009

40. i 41. dan

Evo, konačno sam nabudžila sličku da pokrijem 2 dana. :-)
Šta se to dešavalo kada juče nisam pisala ovde?
Negde u ranim popodnevnim satima, ovo moje čudo od kompa je tako gromoglasno zaurlalo i pretilo da skikne skroz.
Tako sam ga brže-bolje ugasila i ostavila ga da pajki.
Pozvala sam jednog dečka koji lepi oglase po mom naselju (tako se reklamira) da ga iservisira.
Dečko je OK, očistio mi je unutrašnjost kućišta od silnog đubreta, uradili smo backup podataka, pregazili ceo sistem - varijanta "'ajmo Jovo nanovo".
Sada, konačno zvuk funkcioniše na mojim inače besprekornim 2+1 zvučnicima.
Pustila sam radio stanicu sa solo piano muzikom i to me tako relaxira.
Skoro, pa da sam zrela da pređem na Mozzarta, možda sutra.
Jedino što je ostalo je da, kada se smislim, pazarim novi DVD rezač, jer ovaj moj dragulj od Pioneera neće da radi.
I sad malo surfujem i gledam asortiman proizvoda.
Eeeeeee, ništa više nije ko prije.
Sada već za 20 jura može da se pazari sasvim solidan DVD rezač, što je baš dobra vest.
Ne mogu da se odvojim od ove prelepe muzike i da uskočim u krevet...

Tuesday 22 September 2009

39. dan

Upravo sam završila sa pranjem prozora i vrata u kuhinji.
Istina je da se ne sećam kada sam poslednji put to uradila ovako temeljno.
Nemam najbolju reč kojom bih objedinila količinu štroke koja je izašla iz pomenute drvenarije.
Tako se sada osećam baš zadovoljno što vidim da sam nešto konkretno uradila i to me baš raduje.
Sutra ću da nastavim sa radovima i to verovatno u sličnom tonu.
A, posla ima i ima, i za sada mu se ne vidi kraj.
No, dobro, ja ipak vidim to jedno jutro koje će da osvane i kada ću pogledom i osmehom da preletim po celom stanu i da budem baš, baš happy zbog svog uloženog truda i rada.

Monday 21 September 2009

38. dan

Baš je interesantna ova markica, iako ja blage veze nemam sa filatelijom.
Mene u biti zanima da prikačim neku zanimljivu fotku.
Surfujem po Net-u već 3 sata i evo, već mi je totalno pripala muka.
Danas pre podne mi je stigao kompjuterski sto i stolica.
Dvojica koja su montirala sto su uspela da sjebu parče jedne daske, pa je napravljen Zapisnik (tra-la-la) kako bi se taj deo zamenio, nadam se u najskorije vreme.
Inače, sto je absolutely perfect (ova fotka mu je napribližnija, ali poseduje varijacije na zadatu temu), a i stolica - baš onakva kakvu već godinama priželjkujem u divnoj nijansi mikrofiber štofa plave boje.
Idem malo da isperem sebi mozak i da pogledam ulaz u kuću BB-a (just to keep myself informed about nation's favourite event). ;-)

Sunday 20 September 2009

37. dan

Hajde, hajde da se brzinski prijavim, jer me čeka da dislociram komp na fotelju.
Jupiiiii, sutra stiže kompjuterski sto i stolica sa sve točkićima, pa ću moći da se lepo klatim i vozim u njoj.
Završne pripreme su tu i ova bebica (tako malo tepam kompu) će da odspava noćas ko prava na fotelji.
Moram da priznam da me mrzi da bilo šta rasklanjam, ali, to je tako neminovno i pametnije da uradim sada nego sutra zorom ranom, dok još nisam baš pri sebi.
Hm, ova moja dlakava gospojica bonsai bengalskog tigra mi je malo nervozna zbog premetačine koja je u toku.
A, ne samo zbog toga. Juče je dobila jednu divnu žutu biljnu ogrlicu za oko guše.
Međutim, koliko god da je divna i netoksična, ona je baš nikako ne podnosi i demonstrira protiv nje.

Saturday 19 September 2009

36. dan

Good God, čini mi se da se dani između 2 pisanija na ovom blogu sve više skraćuju ili meni brže prolazi vreme?
Leto je zvanično na severnoj hemisferi još nešto više od 3 dana efektivno, a onda nam stiže jesen.
Miriše mi da će ova jesen da bude baš lepa jesen u mom životu.
Ne znam zašto to osećam, ali duboko to osećam; osećam nekakvu iskonsku radost, pucaju lagano moje blokade i ja sam radosna zbog toga.
Ponekad, kao i sada imam problem da bilo šta napišem da bih ispunila kvotu od 7 rečenica, a ponekad kao juče nisam mogla da se zaustavim pišući.
Znam da je dobar signal kada nemam preteranu potrebu da pišem.
Ali, to opet ne znači da mi pisanje ne predstavlja vrhunsko zadovoljstvo i nešto zbog čega mislim da (između ostalih predivnih stvari) vredi živeti ovozemaljski život.

Friday 18 September 2009

35. dan

O-ho-ho, pa ovo je broj mojih sadašnjih godina, iako sam već bliža onoj narednoj cifri. LOL
Izbacila sam neki silni tovar maločas iz svoje glave, pa, eto, bi mi lakše, bar na tren.
Danas se završila n-ta repriza serije Sex and the City na B92, buaaaaaaaaaaa.
I sve to, i mnogo više, od ponedeljka ustupa mesto odvratnom Velikom bratu.
Biće tu novaca, biće, biće, jer ima ovaca na sve strane.
Sutra - vojna parada, prekosutra - gay parada, i na sve to dođe BB kao šlagić tortu, sa prokislom jagodom na vrhu.
Odoh da uživam u nekoj korisnoj književnosti koja ne pretenduje da izvuče Platona ili Ničea iz mene, već da smanji nivo požrtvovanosti (prema suprotnom polu), a da poveća nivo poštovanja (sebe same, svog života, svojih želja, svojih obaveza, svojih prijatelja).

34. dan

Vau, kakav je danas (a to se još odnosi na četvrtak) samo divan dan bio.
Sasvim spontan i stoga sjajan.
U 17 časova svečano otvaranje knjižare u SKC-u, popusti na kupovinu, pokloni za kupovinu, sponzori manifestacije dele poklone prisutnima, sjajna muzika, milion stepeni, slatki Miloš Milovanović sa B92 u ulozi voditelja.
Svaka od nas 2 je ispazarila i još dobila po jednu knjigu na poklon, a pošto sam ja na kraju neplanirano kupila još jednu knjigu, izabrala sam pocket torbu David Jones.
Posle smo žvakale o Gay paradi u Greenet-u kod Beograđanke uz Moka kafice.
I konačno, otišle u Akademiju 28 na picu, ali i na Slumdog Millionaire - film koji zaista zaslužuje da bude odgledan na velikom platnu.

Ne, nije potrebno reći da nam se povraćalo od realnosti scena u filmu, ali i to, da baš zbog toga prenosi autentičnu emociju koja ti se (upravo takva kakve jeste) ogoljena i sirova zariva u srce.

Wednesday 16 September 2009

33. dan

Elem, belem, buf, eto mene da ispiskaram svoju domaću zadaću.
Zajebato, ovih dana praktično ne vadim pljuge iz usta, iako znam koliko samo je to teško sranje.
Hvata me frka kada ustanem ujutru od besmisla tekućeg dana, a hvata me frka i od večeri gde mi je nekako više hladno oko srca.
I uglavnom sam uznemirena i razdražljiva.
Da li postoji bilo ko osim mene same koji će da prekine tu reviju svakodnevnih izjebanih rituala koji me polako ali sigurno sahranjuju?
Izgubila sam želju da kontaktiram sa ljudima, jer mi je uglavnom veoma dosadno ono o čemu pričaju, kao i način na koji razmišljaju.
No, ceo trip je ipak u mojoj glavi i na meni je da ga se nekako rešim i da ga kanališem.

32. dan

Pre oko 45-50 minuta sam se povratila iz jedne šetnje po Adi sa g-đom Ž. koju znam još iz vremena dok sam išla u Višu školu.
Sasvim spontano je pao dogovor da se nađemo.
Jebote, ona je žvakala skoro sve vreme o svom sjebanom bračnom životu (minor part 1) i o kojekavim avanturama sa moronima koji onanišu po spskim nazovi švalerskim portalima (major part 2).
Za ne poverovati je koliko pojedini ljudi ne cene sopstvenu intimu i kako 'ladno prosipaju detalje u najsitnija crevca.
Osim, ako to nema veze samo sa jednim - potreba za dokazivanjem.
Problem je jedino što tu drugi nemaju šta da traže, odnosno ako je individua zadovoljena neće ni imati potrebu da žvaće drugima o tome.
U međuvremenu, i dalje je jasno da je social preconditioning apsolutno dominantan.

Monday 14 September 2009

31. dan

Danas sam se ulogovala ranije nego obično.
Razlog je taj što imam neopisivu glavobolju i što uskoro idem da se izvalim u krevet.
Isto tako, danas sam presekla i pupčanu vrpcu sa mlađahnim.
Bilo je krajnje vreme.
Kao što sam i mislila njega je otprilike sve to žacnulo u levo jaje.
Ma, tako je i bolje nego da se što be Sheakspeare rekao pravi "much ado about nothing".
Nadam se da se nećemo uskoro ni čuti, ni videti, iako su opcije za dalji kontakt ostale otvorene.

Sunday 13 September 2009

29. i 30. dan

Okay, jučerašnji dan se konačno sveo na moje pucanje koje je počelo na besplatnom koncertu tanga i salse na koji sam otišla sa S.
Značio mi je razgovor sa njom veoma mnogo, jer od nje uvek čujem nešto što je dobronamerno, iskustveno i pametno.
Danas sam išla sa mlađahnim na putovanje vozom u Novi Sad.
Krenula sam sa apsolutno sjajnim namerama.
Međutim, tokom puta i boravka u Novom Sadu desilo se nekoliko stvari sa mnom.
Prvo, primetila sam da se potpuno isključujem, jer me ne zanima takoreći ništa od onoga što on priča.
Drugo, samim tim me odbija od sebe i ne želim nikakvo intimiziranje sa njim.
Treće, tu se završava fakat cela priča i meni ostaje samo da mu to i kažem.
Imala sam jednu sjajnu ideju, a to je da sam oboma kupila po jednu svesku u kojoj je svako imao zadatak da piše šta mu padne na pamet, a što ima veze sa ovim putem i šire od toga.
On je naškrabuljao gomilu budalaština u uvalio mi je natrag svesku kad smo došli u BG.
Meni su te budalaštine bile samo dodatni podsticaj da konačno pregorim da je on jedan najobičniji klinac kome će trebati još par decenija da odraste, a u međuvremenu ja nisam zainteresovana da se petljam sa njim.
Takođe, nedovoljno je reći da me ne zanima, jer sam primetila da mi je njegovo prisustvo čak i iritabilno i destimulativno.
Nemam više dilema, ostaje samo pitanje u kakvim ćemo odnosima da ostanemo, jer što se mene tiče nema razloga da se prekine taj kontakt.
Nadam se da neće mnogo da se drka (a mislim da nema razloga jer ga boli kurac za svakog osim za njega samog) i da će da mi da slike sa digitalnog fotoaparata koje sam napravila u Novom Sadu.

Saturday 12 September 2009

28. dan

Evo me opet nemarne kako sam zaboravila da se prijavim večeras.
Nije mi za zameriti, jer danas je bio pre svega za mene naporan dan u psihološkom smislu.
Konačno, popušila sam za posao, ali elegantno i na to sam čekala čitav dan da čujem, iako sam to već ukapirala mnogo ranije.
Srela sam mog ex jebača, druga baksuza jutros u busu i odma' sam znala da od tog posla nema ništa. :-P
Kupila sam danas nove patičice-cipele u presudnom trenutku kada sam shvatila da se raspadaju one koje čuče na mojim stopalima; i zaista su savršene; prekopiran Lacoste model u srpskoj domaćoj radinosti.
I uveče ponovo u grad da se nađem sa mlađahnim dečkićem.
Kako je samo lepo kad muškarac balavi nad tobom i upija svaki tvoj pokret, mmmmm...

Thursday 10 September 2009

27. dan

Iako bih više volela da je današnji dan protekao u mirnijem tonu, to se za jedan njegov deo ne bi ni malo moglo reći.
Naime, keva mi je totalno ispizdela i prosula je gomilu govana po meni.
Iz petnih žila sam se potrudila da komuniciram sa njom, a ona je tako jebeno teška u tim trenucima.
I drago mi je da sam uspela da je pokrenem, da se ispizdi skroz i bude konstruktivna - koliko-toliko.
Razumem je potpuno i dok je gledam muka mi je od svega što vidim, jer je osećam potpuno.
U životu se najčešće pretvoriš u ono od čega bežiš i naravno ono čega se najviše plašiš.
Ništa ni ja nisam bolja, samo se tešim da još uvek imam vremena da menjam sebe.

26. dan

Zašla sam malo u novi dan, ali nema veze jer još ne spavam, pa je to u stvari još uvek stari-novi dan.
Danas sam izbacila brdo govana iz sebe konačno.
Bila sam na svom probation day-u u školi stranih jezika.
Super, posao me uopšte ne zanima, ali ga oberučke prihvatam ako mi ga ponude konačno u petak, iz egzistencijalnih razloga.
Dobila sam ljubavno pismo od mlađahnog ex-a i napisala sam mu ljubavno pismo.
Sve što mi je ležalo na srcu i sve što mi je potrebno da se sakupim i volim ponovo.
Idemo u Novi Sad u nedelju i hoću da nam bude lepo tog dana zajedno.

Tuesday 8 September 2009

25. dan

Sada se spremam da se odvalim u horizontalu.
Pročitala sam šta je mali peder napisao o našem susretu.
Stvarno mi se zgadilo kako iznosi intimu pred još veće pedere.
Jebote, pa neka riba, u ovom slučaju - ja, nisam ništa drugo do tamo nekog statističkog podatka u njegovoj "zavodničkoj" biografiji.
Napisala sam mu šta sam imala u poruci na MSN-u.
I ne zanima me da li će i kako će da reaguje.
O tome neka razmišlja on, ja sam svoje rekla.

Monday 7 September 2009

23. i 24. dan

Juče sa jednim debljim razlogom nisam sela ispred kompa i nisam ništa napisala.
Nije da mi komp nije bio dostupan.
Nije mi bio dostupan moj komp.
Razume se, ovakve misli ne pišem sa drugih lokacija.
A, pogotovo onih sa kojih bi mogao da se stekne kompletan uvid u mene.
To je poslednje što želim od nekoga ko bi mogao da me prepozna, bez obzira na nameru, a pogotovo ako namera nije dobra, jer ovde sam gola ja.
Ceo dan sam provela sa drugaricom i bilo nam je sjajno.
Celo veče, noć i naredni dan do pola sam provela sa bivšim mlađahnim dečkom.
I to je bio neverovatan splet okolnosti da se ponovo sretnemo, jer slučajnosti nema.
A razloga svakako ima, iako ja do sada to sebi nisam htela da priznam.
Pukle su me emocije (što nije ništa novo) skroz i razbila sam se što bi Jura rekao u tisuću komada.
Ali, iz tih komada sam se ponovo sastavila, zakrpljena, kao i uvek, a opet na neki drugi način potpunija i celovitija.
Da, ja hoću da volim i da budem voljena!
Da, na pogrešna vrata da kucam više nema smisla!

Saturday 5 September 2009

22. dan

Evo, konačno sam sjahala sa telefona posle nekoliko sati telefonanisanja.
Našla sam pre toga zanimljive informacije koje se tiču Dana evropske baštine koji će da startuju 11. septembra.
Meni se baš ide za džabe u Sremske Karlovce vozom "Romantika".
Samo razmišljam da li da idem sama, ukoliko moja drugarica S. ne bude mogla sa mnom iz bilo kojih razloga.
Mada, ne treba unapred previše da se radujem, jer prvo treba da se prijavim.
E, da, ovo je stvarno smešno.
Pa, ja sam sa bivšim mužem išla pre 10 godina u to neko isto vreme, istim vozom u isto mesto, a još sam se naredne godine i venčala u Sabornoj crkvi sv. Nikole u Sremskim Karlovcima. :-P

Friday 4 September 2009

21. dan

Ova cifra me asocira na ono full punoletstvo po skoro svim zakonima ovoga sveta.
Eh, eh, kada je to bilo - mislim, u mom konkretnom slučaju, pre čitavih 14 i kusur godina.
Ta godina je bila godina kada sam dobila svoje prve poslove i dala svoje prve otkaze zbog sexualnog uznemiravanja na poslu.
Kupila sam tada svoj prvi PC sa crno belim monitorom i to je bila 386-ica - pluskvamperfekt.
Te godine sam kupila svoju vagu za merenje telesne težine koju koristim i dan-danas i lepo je što i pored brojnih varijacija u težini, danas, sad, težim istih 69 kg kao i pre 14 godina.
Moj 21. rođendan je bio totalni promašaj, jer sam tada mislila da sam se smrtno zaljubila u nekog tipa koji je u stvari bio totalni kreten i koji me je otkačio kao suvu šljivu.
Kratak put u prošlost i konstatacija da i pored toga što je lepo imati tako malo godina, nikada se ne bih vratila u to vreme i menjala ih za ovih mojih 35.

Thursday 3 September 2009

8. dan - 20. dan

Dakle prošlo je 13 dana mog nekontaktiranja sa virtuelnim i ostalim svetovima.

Domaći zadatak se proširio.

Ovo će da bude ogromantan post, jer treba da ubudžim 91 rečenicu ukupno i ostanem dosledna svojim pizdokarijama.

Prva 2 dana off-a su prošla u brzinskim pripremama stana pred krečenje.

Naredna 3 dana su prošla u krečenju i beskrajnom rintanju.

A, onda se sve nastavilo tim (samo)ubilačkim tempom.

Meni je iskočilo brdo ekcema po rukama, što od hemikalija, što od gumenih rukavica, a mislim da me i drugarica jetrica debelo kreše zbog EBV virusa.

Nisam ni bila svesna koliko je zajeban i naporan posao ova priča sa krečenjem.

To sam shvatila tokom samog rada.

Na majstore nemam apsolutno nikakve primedbe.

Štaviše, prezadovoljna sam.

Fully professionals.

Dobro je da sam odustala od svoje prvobitne namere da sve prekrečim u belo.

To je stvarno odvratno.

Toliko bolesno blještavo i samo jedna asocijacija – bolnica vs. klanica.

I čačnula sam tu priču oko Feng Shuija.

I odlično je ispalo.

Boje su čudo.

A, njihov pravilan izbor još veće.

Do sada sam izbacila toliko budalaština i gluposti koje sam gomilala godinama.

I još ću da izbacujem.

Sve dok ne svedem na neki potrebni optimum.

Što se tiče samog spremanja i raspremanja, to je i dalje u toku i nastavlja se…

Drugim rečima, to će da potraje.

Ima stvari koje nisam pipnula od kada sam se razvela.

I to je jedan deo priče.

Drugi deo priče je da ima stvari koje nisam ni pogledala (ili jesam ali kao da nisam) niti pretrebila od kada sam se uselila u ovaj stan, a to znači oko 10.5 godina.

To mi je baš za diku i ponos, zar ne?

Ono što je bitno je da svaki dan uradim ponešto i zbog toga se osećam zadovoljno.

Naime, tek nakon nekoliko dana sam osetila promenu.

I za divno čudo, kao da nikada pre nije ni postojala ona štroka i haos od pre.

A stan inače nije krečen istih tih 10.5 godina od kada živim u njemu.

I šta je zanimljivo?

Zanimljivo je da se tek sada osećam kao da sam u svom stanu, kao da sam to ja – svoja na svome.

Pomislila sam u jednom trenutku da se ja ipak nisam u potpunosti razvezala od bivšeg muža i da su te tri godine bile period totalnog razvezivanja.

Bez obzira što ga ja za svo to vreme nisam ni videla, a praktično ni čula.

Nisam ni patila, nisam ni razmišljala o njemu.

Čak nemam ni neki gorak ukus i osećaj da me je on kao nešto zajebao i gluposti slične tome.

A, opet, negde, u podsvesti je nešto čučalo i čekalo.

Odmor od računara mi je doneo višestruki benefit.

Da, mogu da živim bez njega.

Ono što mi je nedostajalo je brz pristup informacijama i ništa više.

A, onda sam shvatila da sam ja u stvari svo to neko prethodno vreme samo bila nafilovana gomilom bespotrebnih informacija koje meni ničemu i ne služe.

To je kao razlika između aktivnosti i efikasnosti.

Biti aktivan, a neefikasan, to je čisto utucavanje vremena.

Biti efikasan, a neaktivan, to je već teže ostvarivo.

Biti i aktivan i efikasan, to je dobitna kombinacija – tu već možemo da pričamo o korisnom i svrsishodnom upravljanju vremenom.

To je ono kada uveče sebi kažeš: „Super, zadovoljna sam, jer sam danas postigla to, to i to, odnosno, okay, stvari se dešavaju, učestvujem u njima i to me ispunjava!“

Primetila sam da me ovo pisanja s jedne strane relaksira, jer komuniciram sa sopstvenim bićem.

Međutim, isto tako, osećam da me i na izvestan način emotivno otupljuje.

Ali to je samo izgovor.

Moj izbor je to što sam se emotivno distancirala.

Danas, npr. sam popizdela.

Naime, bila sam u tzv. renomiranoj firmi Privrednom pregledu.

Poslovni prostor se nalazi u onom krš zapuštenom TC Stari Merkator.

Put do prostorija liči na predvorje pakla, a i same prostorije su bliske tome.

Naime, moj mlađahni drugar me je kobajagi preporučio da tamo radim.

Prethodno su njemu kao nudili posao u novinarstvu i on mi je natrućao bog-zna-šta o svemu tome.

I rekoh, što da ne. Bave se ekonomijom, ja znam i volim da pišem. Bingo!

Al’ ne lezi vraže!

Kad sam ušla, bilo mi je jasno da nemam tamo šta da tražim.

Oni su me odma’ ubacili u neku priču kako njima treba Marketing manager za neki levi časopis koji se zove Zdravstveni pregled.

Tiraž 4.500 primeraka i sve su pretplatnici.

Listam ja to govno i ne mogu čudu da se načudim.

I postavim za mene logično pitanje: „A koji je interes oglašivača da plaća oglasni prostor i reklamira svoj proizvod, ako časopis već nije namenjen nekoj široj populaciji i truć, truć…?“

Prekid ove teme i potpuno neverovatna stvar.

Ovog trenutka u 21:30 me zove žena i pita da li je to stan, pa kaže prezime.

Ja kažem jeste.

Ona spominje neku kutiju i neka kola i kao to treba da se skloni i bla, bla...

Kažem joj da mi ništa nije jasno, ni o kojim kolima, ni o kojoj kutiji priča.

I još traži ovde bivšeg po imenu i prezimenu.

Rekoh joj da on odavno ne živi na ovoj adresi.

Ukapiram da je to u stvari komšinica sa lokacije gde žive matorci mog bivšeg muža i lepo joj dam telefon, pa nek ih vija tamo.

Ženi bi neprijatno i kaže mi da je imala samo ovaj telefonski broj.

Rekla sam joj da nema razloga za to i ljubazno je pozdravila.

I, da li je to slučajnost (u koje BTW ne verujem)?

Da nastavim, s prethodnim palamudom o Pregledu.

Dakle, njima treba neko ko će da valja oglasni prostor u časopisu koji bar iz mog ugla viđenja ni kojem kurcu ne služi.

Potpuno je neažuran, po mom skromnom mišljenju nestručan i raspolaže gomilom beskorisnih podataka, za koje verujem da ne zanimaju ni tu tzv. stručnu populaciju kojoj je novina namenjena.

No, bilo kako bilo, sve sam ja to lepo saslušala i rekla da ću da malo to izanaliziram, razmislim i da se javim u ponedeljak-utorak.

Mislim, da, javiću se, ali da im se ljubazno zahvalim na ponudi i da ih odbijem.

Next thing, bila sa kevom i ona je konačno pazarila garnituru za trpezariju koju sam (moram da se pohvalim) ja pronašla.

U toj prodavnici nameštaja na početku Kolarčeve ulice inače radi jedan bludni čika koji mi je pre 2 dana bukvalno dahtao za vratom i jurio za mnom po spratovima.

Toliko mi je bio odvratan da se ne da opisati.

Zamisli muškarca koji juri za tobom i malo-malo pa namešta kurac koji mu se diže?!?!?!

A, ja se pravim da ništa ne primećujem.

Došlo mi je da mu nabijem koleno u jaja da mu se okrene cela vasiona.

Nakon obavljene kupovine, u gradskom autobusu koji je zvučao kao mig-26 meni zvoni telefon i zove me neka aspida iz Nacionalne službe za zapošljavanje.

Dade mi podatke za neku Školu stranih jezika koja traži Poslovnu sekretaricu.

Zvala sam prvo školu, pa direktora na mobilni i kada je čuo da imam fakultet, vidim, nekako mu bi žao da me otkači odmah, ali to će svakako da uradi sutra kada budem otišla na razgovor u 13 časova.

Da, izgleda da je proradio Feng Shui, hahahaha, počela sam da privlačim i muškarce i poslodavce – jedino je problem što je sve to neadekvatno za mene.

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails