Sunday 28 February 2010

197. - 198. dan

Čovek koji je primio 2 metka, jer se vozio u pogrešnim kolima treba da shvati da se takve stvari dešavaju i da je to naša svakodnevica.
Našao se na putu pregaocima i stvaraocima i prošao je kako je prošao.
I ti "divni ljudi" su verovatno namučeni nosači gajbica u konobarskim uniformama koji su se borili za svoje parče 'leba - "pošteno"!
Pitanje je ko kome treba da se izvini.
Ti si se mladiću našao na pogrešnom mestu u pravim kolima u pravo vreme.
To što Ti nisi bio On, to jeste tvoj problem.
Jer da si Ti bio On, mi sada ne bi imali o čemu da polemišemo.
To će ti verovatno i policija reći, ako ti već nije objasnila.
Kola se ne kupuju od svakakvih, nego si Ti morao prvo da napraviš istragu i da znaš "za kim zvona zvone".
Ovako, ovo Ti je životna lekcija.
Nemoj da se ljutiš, jer nije dobro gajiti negativna osećanja.
Uostalom, ti si svoje nesuđene ubice već upoznao.
Zar nije hrišćanski da im oprostiš, jer oni ne znaju šta čine?!?!?!?
I kad izađeš iz bolnice, da lepo sednete, popijete piće, pobratimite se i krenete jedni drugima da idete na preslave, slave, godišnjice, ispraćaje, itd.


Bob Marley - Bad Boys

Friday 26 February 2010

196. dan

Danas je u okviru FEST-a u 16:00 časova u Dvorani kulturnog centra prikazan dokumentarni film Centar za pranje filmova.
Jedan hrabar čovek koji se zove Srđan Knežević ovim dokumentarcem pokušava da pokaže do koje mere je srpska kinematografija u kurcu i zašto; i imajte na umu da su ovom čoveku pretili zbog ovog filma i da ćete ovaj film možda, ali možda imati prilike da pogledate u aprilu na dokumentarnom festivalu BelDocs.
U ovom filmu, citiram: "Knežević je rekao da se film bavi dešavanjima u svim oblastima kinematografske industrije u Srbiji u protekloj deceniji, i pokušava da nadje odgovore za neke 'veoma čudne postupke nove vlasti, kao što je ukidanje Instituta za film koji je pretvoren u Filmski centar Srbije, a koji je prema mnogima nastao radi pranja novca, ili gašenje Avala filma'".
Ovaj film je uvršten u programsku koncepciju FEST-a Činjenice i Slagalice, a fakat je da pripada jednoj posebnoj kategoriju čija bi sekcija mogla da se zove Korupcija u svim sferama društva u Srbiji.
Nama je potrebno mnogo više ovakvih ljudi koji bi dotakli i ostale sfere našeg trulog društvenog sistema i krenuli da otkrivaju šta se radi iza kulisa.
Sala nije bila ni do pola popunjena, što je žalosno i jasno govori da ljudi nemaju ni muda, ni interesovanja za ovako važan problem u našoj kulturi.
Važno je da je Mlađan Dinkić svom pulenu Nikoli Đivanoviću što mu je glumio nekog šatro džabe savetnika dok je bio na poziciji guvernera NBS, maltene poklonio Beograd film, a vi se presaberite pa prebrojte koliko mi imamo bioskopa koji rade u centru grada i zašto nam se prodaju muda za bubrege, kako više ni u onom vrlom belom svetu (pa samim tim što bi i u Beogradu) niko ne ide u bioskope, kad to nije istina.
P. S. Da li znate da mi nemamo više nijednu laboratoriju za montiranje filmova i da je Slobodanu Šijanu iz Ministarstva kulture, kad se poteglo pitanje novca za putovanje radi montiranja filma u Budimpešti, rečeno da može da spava u kolima i da jede fast-food hranu?!

Thursday 25 February 2010

195. dan

Ima mnogo starih ljudi koji su gladni i koji nemaju šta da jedu.
Ali njih niko ne primećuje ili ne želi da ih primeti.
Čovek je prišao pultu i rekao je prodavačici pizza: "Hoću ovo parče, ali pazi da se ne polomi!"
Ona je kao i svaka prosečna kokoška počela da prevrće očima, a i svi prisutni su počeli da prevrću očima.
Njemu koji nema ništa je to bilo veoma važno.
Ti koji su prevrtali očima su "veliki vernici" kojima je jedina preokupacija bila da li će parče pizze biti posno, jer "greh na usta ulazi".
Ne okrećite glavu na drugu stranu, dajte, jer vaše malo je nekome možda sve!

Wednesday 24 February 2010

194. dan

Da li bi ti i ja mogli da se sretnemo još nekad?
Osim u situacijama koje su nekako same po sebi nametnute.
Nisu mi inspirativni takvi forsirani momenti.
Ne znam da li to tebe zanima?!
Da li ti hodaš po tankoj žici ili se to meni čini?
Ne odgovaram na pitanja dok mi ih neko ne postavi.
Ja ne bih ovoga puta da ti postavim pitanje.

Tuesday 23 February 2010

193. dan

Večeras ne osećam potrebu da napišem ništa više.
Želim da uputim sve čitaoce da odvoje svoje vreme i da pročitaju ovo što sam napisala.
Hoću da čujem vaše komentare, jer jalovo je pokretanje ovakvih tema bez ikakvih vaših reakcija.
Očekujem iskrene komentare, a ne gradiva prepričana iz literature.
Ukoliko i dalje budete ćutali, ja to mogu samo da protumačim kao totalnu nezainteresovanost.
Nasilje u porodici je sistemski društveni problem i tiče se svih nas.
Mi smo (postali) nasilna nacija, a to nas nigde neće odvesti, osim u propast.

Monday 22 February 2010

192. dan

Zbog "ideala" diktatora korača se pognutih glava u jednoumlju.
Kapitalista je fašistički tlačitelj ljudskog duha i uma.
Zbog sopstvenih ideala se (samo) mirno spava.
Možda se poseduju jedne gaće i jedna košulja, ali to je dovoljno.
Objektivna stvarnost je fikcija emitovana iz "slobodnih" medija.
Sve se radi "u ime naroda", a narod se i dalje nada "boljoj budućnosti".
Nada(nje) je precenjena kategorija, ali i pogodan manipulativni alat za predizborna obećanja.

Sunday 21 February 2010

191. dan

Zanimljivo je prisustvo novih čitalaca ovog bloga.
Prvo, bila sam iznenađena čitateljkom koja dolazi iz Italije.
Nije mi jasno da li je to stvarno dete od 9 godina.
Razlog moje nedoumice je taj što ja ovde ne obrađujem uspavanke i bajke i što mislim da ovo nije najprikladniji sadržaj za decu.
Drugo, vidim da se čitaocima priključio OO DSS-a iz Smederevske Palanke, i to je isto tako interesantna pojava.
Pozivam vas da ostavite neki komentar na neki post.
Naravno, sve to, ukoliko i vi to želite i osećate potrebu da to i uradite.

Saturday 20 February 2010

189. - 190. dan

Pitam se, da nisi obnevide(o)/la u sopstvenom slepilu?
Pitam se, da li u određenim situacijama umeš da se staviš na bilo čije mesto, osim na svoje?
Pitam se, da li shvataš da ti curi vreme?
Pitam se, da li znaš da ću samo da se okrenem i odem?
Pitam se, da li ti sebe išta pitaš?
Pitam se, gde je granica tvoje (ne)fleksibilnosti?
Pitam se, da li da ti "pucam" u glavu ili u noge?
Pitam se, da li si sposob(a)n/a da shvatiš šta te pitam?
Pitam se, zašto tetošeš drkadžij(k)e koje su te zgazile ili te gaze kao govno, a nemaš vremena za one koje voliš?
Pitam se gde se graniče tvoja glupost i tvoja sebičnost?
Pitam se, zašto ni tebe, ni druge više nije briga ni za šta i ni za koga, do sopstvenih guzica?
Pitam se, da li znaš da se ja pravim da ne vidim sve što vidim?
Pitam se da li shvataš da ćutim, iako mogu da ti saspem bujice reči?
Pitam se, da li da te pitam da jednostavno - odjebeš?

Thursday 18 February 2010

188. dan

Ko redenik s prsta burma ti bleska.
Upireš se silno da mi se svidiš.
Ko da sediš na obali reke
I brojiš koliko na dnu ima zrna peska.
Ah, ti komplimenti, te glupe, isprazne reči!
Imaš prečicu do cilja; i koji je tvoj cilj?
Koja sam po redu, koliko ih još ima, koliko ih je bilo i koliko će ih biti?

Wednesday 17 February 2010

187. dan

Danas sam se odvalila preslušavajući The Wall.
I to kako?
Slušala sam i vrtela te 2 ploče iznova i iznova.
Dok one pucketaju u pozadini, ali glasno, ja uživammmmm...
Nešto mi se pušila nargila, al' je nemam kao upotrebni suvenir (frka, plašila sam se da je kupim, da se ne bih pretvorila u duvačicu nargile, hehehehe)
Da, i taj spot... i svi izlaze načekićano-isprodukovani.
I svi (su i dalje) isti (what a waste and ignorance after 30 years!!!), i svi su u središtu Gausove krive, ni milimitar "pomereni" u desno...

Tuesday 16 February 2010

186. dan

One žive u nama...
Samo u nama...
Jer mi smo stvarni...
I one su stvarne...
Ne dozvoli da ti umaknu!
Sada, daaaaa, sada!
Promeni sebe, promenom ideja!

Monday 15 February 2010

Crvenkapa i vuk

Bila jednom jedna seka...
I ona je išla svaki dan kod bake da joj nosi ručak.
U šumi ju je presreo zli vuk i rekao joj:
"Pojebaću te mala, ako ne kažeš gde ideš!"
"Konačno, da se nađe junak!" - radosno uskliknu ona
"Zbun, zbun, zeznuo sam se, progutao sam slovo!"
"Čekaj vuče, nema sad zeznuo sam se, hoćeš ili nećeš?"
"E, ovaj, znaš šta, ja sam u stvari babojebac - mene zanima tvoja baka!" :-D

Sunday 14 February 2010

183. - 184. dan

Plan za 1999. godinu

Da li Srbija treba ili ne treba da uđe u NATO?
Da li (će) o tome (da) odlučuje glas naroda ili neko/i drugi?
Tim povodom je TV Bastiljin istraživački centar organizovao istraživanje javnog mnenja povodom proglasa 200 javnih ličnosti koje smatraju da građani Srbije treba da donesu odluku putem refereduma.
No, rezultati su više nego zdravorazumski, rekla bih.
Znači, referendum moj bato!
Bata je predsednik države.
Raspiši referendum, pa da glasamo.
A pre toga, razmisli o promeni Ustava republike Srbije, pa da ponovo glasamo za / protiv istog.
Da se podsetimo, Milošević je (pre svega radi ličnih ciljeva) 1998. godine hteo da raspiše referendum na kome su stanovnici trebali da se odluče da li su za ili protiv intervencije "strane vojničke čizme" na teritoriji tadašnje Jugoslavije.
I šta je bilo?
Ništa, što valjda već nije bilo dogovoreno ranije i što smo bili bombardovani 78 dana u vojnoj operaciji NATO članica, pod "nadahnutim" imenom "Milosrdni anđeo". [link 1] [link 2]



Sjebali su nas, kao i obično.
Istorija se ponavlja...
"(Po)bednici" pišu istoriju!

Friday 12 February 2010

182. dan

A ja sam te mrzela
Dok plakao si mi o sreći
I u meni bio si sve veći
Zagledah se u...
Podsticaj nemih laži
Neuslišenu želju
Nedoživljenu ljubav

Thursday 11 February 2010

181. dan

Stariji ljudi i dalje kažu milicija, međutim, sada je to arhaično, pa se kaže policija; a da se primetiti da na službenim vozilima "plavih anđela" piše Police.
Međutim, razlika zapravo nije u nazivu, već u suštini odnosa koji je milicija imala prema prestupnicima, izgrednicima i njima sl., i odnosu koji danas policija gaji prema istim takvim.
Demokratija naša nam je donela i tzv. ljudska prava.
Prema tim ljudskim pravima, policija ne sme da bude nasilna, nego ona nasilinika privede, pomazi ga po glavi, zapisnik preda sudu i pusti ga na slobodu da nastavi da krade, prebija i ubija - i time ne ugrožava njegova ljudska prava; tako da je funkcija policije da štiti nasilnika, jer svima je poznato kako sudovi rade.
Milicija je bila u službi države i njen zadatak je bio da poštene građane štiti od nasilnika, a i prema nasilnicima se nasilno ponašala, i oni kao takvi nisu imali nikakva prava, pa samim tim nisu bili blagodareni da nastave da se ponašaju nasilno.
Dakle, policija nasilnike tretira kao žrtve poremećenog društvenog sistema vrednosti, a o žrtvama nasilnika brine kao o trinaestom prasetu.
Milicija je nasilnike tretirala kao nasilnike, a ne kao ljude, dok je pošten svet mogao mirno da spava.

Wednesday 10 February 2010

179. - 180. dan

Kad sam otišla na jedno meni poznato mesto, zatekla sam pokisle ljude.
To se promenilo od ranije, jer su pre bili nepokisli ili manje pokisli.
I enterijer je pomalo oronuo, kao i oni što bitišu u njemu.
Zadržala sam se kratko, tek toliko da završim ono zbog čega sam došla.
Kupila sam rukavice na ulici, ali nije bilo crvenih kakve sam htela.
Devojka je bila srećna što mi je prodala kožne rukavice koje nisu kožne.
Ja sam bila srećna što sam joj bila kupac za "sefte".
Poslala mi je jednu duboku misao, kao da sam joj učinila veliku uslugu - a nisam ili jesam?
Jedno mesto je bilo prepuno ljudi i tamo nije bilo praznog stola za mene.
Zato je tramvaj br. 2 bio poluprazan, pa sam ušla u njega i uputila se dalje.
Na drugom mestu, čekao me je sto, u uglu, sve mi je bilo na oku.
Tamo sam videla jednog čoveka koji je poznat široj javnosti.
Međutim, ono što do tada nisam znala je da je on "debelo" politički angažovan, iako nije iz tog sveta.
Rekla sam mu da ga gotivim, jer gotivim njegove stavove, a onda sam shvatila da ja ne znam ništa o njemu, osim onoga što je on želeo da javnost (sa)zna o njemu.

Monday 8 February 2010

178. dan

Za 10 minuta puštam Royal Philharmonic Orchestra - Symphonic Rock.
Uzimam u ruke jednu davno pročitanu školsku lektiru.
Proces od Franza Kafke
Ja se sada tako osećam.
Biće to zanimljiv muzički i literarni spoj.
Da li mogu da idu ruku pod ruku?
Ne znam, to ću tek da osetim.

Sunday 7 February 2010

177. dan

Kad voliš dokumentarce, ponekad moraš da budeš sprem(a)n/a i da ti pozli zbog sadržaja istih.
Meni je često znalo da pozli, ali uvek sam ostajala da gledam filma do kraja.
Tako je bilo i ovog puta.
Večeras je "zatvoren" Vikend francuskog dokumentarnog filma projekcijom filma (u 20:00 časova) Sonderkommando Auschwitz Birkenau
Ko ima stomak da se upusti u gledanje filma neka ga pogleda (znanje nemačkog jezika je neophodno).


Nema zastrašujućih scena u filmu, međutim priča je jeziva i ako samo pokušate da zamislite...
Bilo - ne ponovilo se više nikad!!!

Saturday 6 February 2010

174. dan - 176. dan

Nešto mi se grickalo, iako je krajnje vreme da se suzdržim od tih odvratnih navika.
Tako bar kaže "digitalni jezičak" na vagi za merenje telesne težine.
Ugojila sam se 4 kg od jesenas.
Nije to puno, a i nije primetno na moju visinu.
Ali ono što je evidentno je da postoji potencijalni faktor opuštanja koji mi kaže da imam vremena da skinem te kilograme.
Međutim, što veći višak to veća noćna mora, a o odlaganju da i ne govorim.
Istovremeno je potreban i duži vremenski period za nova "podešavanja".
'Alava, kao i obično, posegla sam za ostacima, ili ti otpacima oljuštenih bundevinih semenki koje mi stoje jedno mesec i po dana.
Prvo mi se učinilo da sam pojela dlaku.
Jedino se na dlake u hrani gadim.
To valjda i nije neobično, jer 'vaki traže dlaku u jajetu. ;-)
I u jajetu sam je pronašla, tek da se zna, živom i razbijenom.
Rondam ja dalje po papirnoj kesici i trpam u usta, ne gledam ni šta trpam.
Odjednom osetim nešto tvrdo, ko kad ugrizeš parče koske, kukuruza kokičara, ili ti krcne parče zuba ili nešto sl.
Odma' uvučem ruku u usta i izvadim "to nešto".
Pogledam, liči mi na plombu, al' i ne mora da bude, možda preterujem.
Onda mi sevne, pa ja nemam amalgamske plombe u ustima.
Jaoj, pao mi je mračni mrak na oči, pomislila sam sve i svašta, i momentalno ispljunula sve iz sebe.
Jebala te kupovina na meru tzv. “zdrave hrane”.
Hoćeš da prođeš jeftinije, pa eto ti ga sada.
Obećala sam sebi da neću više da kupujem kojekakva govna na meru. :-)

Wednesday 3 February 2010

173. dan

Noćas sam sanjala jednu osobu koja je meni bila veoma draga nekada.
I u tom snu se stvari ne odvijaju baš povoljno po tu osobu.
Kažu ljudi da je u životu obično obrnuto od snova.
Da li je uvek tako!?
Pre 3.5 godine sam sanjala noćima jedan te isti san vrlo uznemirujući, opet vezan za jednu osobu.
I ja sam potražila tu osobu, da joj ispričam taj san.
Ispostavilo se da san nije bio suprotan od jave, tako da mene moji snovi ponekad uznemiruju.

Tuesday 2 February 2010

172. dan

Kada biju nekoga na ulici, ti okreni glavu na drugu stranu, jer tako je lakše.
Kada te neko zamoli za pomoć, ti ga odbij, jer nemaš koristi od toga.
Kada ti beskućnik traži neki dinar, ti ga odjebi, jer on "zarađuje" više od tebe.
Kada te neko upita za mišljenje, ti gledaj da to iskoristiš i napadneš njegovu ličnost, a ne ideju.
Kada neargumentovano napadnu tvoju ličnost i tvoje ideje, ti ćuti, predaj se bez borbe i povuci se u mišju rupu, jer bolje je Nešto "progutati" nego zamerati se rogatima.
Kada se jednom zapitaš ko sam ja - znaćeš odgovor!
Ti si golo govno!

Monday 1 February 2010

171. dan

Corporate scumbags
Dressed in grey suits
With black & white ideas
Are proposing "new deals"
You could ejaculate on them
But they'll still come undone
Self-sufficient and well taught monsters
Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails