Thursday 31 December 2009

139. dan

Probudi me skoro pa letnje jutro ovog poslednjeg dana u godini.
Uživam, sedim i pijem kafu kraj otvorenog prozora i greju me sunčevi zraci.
Odjednom me prene užasan krik, glasno zapomaganje, tako intenzivno, da sam se uplašila.
Došla je Hitna pomoć, komšiju su odvezli u Urgentni centar.
Nadam se da će se ova godina dobro završiti za njega i da će za neki dan u novoj godini da izađe na 2 noge.
Htela sam da vam kažem da je život trenutak i da ne oklevate u bilo čemu i da ne čekate da vam procveta limun žut.
Život vam je ionako lutrija, nekada glavni zgoditak, a nekada ni utešna nagrada, tako da udahnite duboko, učinite dobro drugima i volite se.

Wednesday 30 December 2009

138. dan

Ponekad pomislim da ovo naše čoporativno porodično udruživanje stvarno prevazilazi granice "ne verovali ili da".
Danas sam, između ostalog, provela 3 sata, ali efektivnih, da bude jasno, seckajući materijal za Rusku salatu.
Da, da, zanimljivo je koliko to seckanje smiruje i meni baš prija.
A ja, seckam li seckam, i to sve onako fino, sitno, jer tako volim.
I na kraju balade, ej, ispalo je negde oko 6 kg Ruske salate.
Verovatno ću da se pretvorim u prasence (kako samo sebi tepam :-)) do Božića.
Dobro je da još nisam nabavila ogledalo, ono ogromantno za predsoblje, hehehehe.

Tuesday 29 December 2009

137. dan

A: "Što me bojkotuješ?" :-)
B: "Zvaću te sutra da te priupitam za junačko zdravlje."
A: "Stvarno ne razumem..."
B: "Ni ja ne razumem šta ne razumeš."
A: "Pa, zvuči kao da si nešto ljuta!"

B: "Mani se ti nagađanja, ćorava su to posla."
A: "Sva si u arhaizmima; da nisi, možda čitala Bećkovića ovih dana?"

Monday 28 December 2009

135. i 136. dan

Moj muž Lazar je kao rudar u rudniku - toliko on naporno radi.
On ima ličnu asistentkinju da mu se nađe pri ruci i da mu završi sve što treba.
Moj muž je divna osoba, jer on toliko pažnje posvećuje njoj.
Tako to i treba, kada mu je ona na usluzi 24 sata.
Eto, baš pre neki dan javila se asistentkinja Duška telefonom i traži moga muža.
I baš je to lepo vaspitano čeljade, sve ona sa mnom fino, pa me pita: "Kako ste gospođo, pa kako su vaši klinci anđelčići, kako je vaša majka...?"
Baš bih volela da i moja ćerka, jednog dana kada stasa, bude takva osoba.
Pomislim, eto, baš ja imam sreće što desna ruka moga muža čini tolika dobra, pa mi je muž i pored tolikih obaveza rasterećen kada dođe kući posle nekoliko dana provedenih u iscrpljujućim poslovnim obavezama.
I baš pre neki dan, dok sam bila u zezanju i shoppingu sa mojim prijateljicama, kaže mi Mara kako je srela Lazara sa jednom zgodnom devojkom na ulici, pa je i opisala.
Ja joj kažem: "Maro, pa to je naša Duška - duša moja, šta bi mi bez nje!"
Mara meni kaže: "Ama ženo, drže se za ruke sve vreme i sve nešto guguču i kikoću se - je si li ti normalna da veruješ da je to samo poslovni odnos?"
Baš me je Mara iznervirala pa sam joj i rekla: "Znaš šta, to stvarno nema smisla što mi govoriš. Pa moj Lazar nikada tako nešto ne bi ni pomislio, a kamoli uradio!"
Idem ka kući, usput razmišljam o Mari i njenoj privrženosti i koliko godina se već mi poznajemo, družimo i posećujemo - njen muž Petar i moj Lazar su najbolji drugari sa fakulteta, a i poslovno sarađuju.
Uvek kada pomislim na Petra nekako me podiđu žmarci, i jeste da je meni Mara baš draga, ali bez Petrovog prisustva u mom životu ne bih mogla da podnesem ono što mi Lazar radi već godinama.

Saturday 26 December 2009

134. dan

Danas sam provela jedan lep dan, baš po mom ukusu.
Našla sam se sa mojom drugaricom iz srednje škole koja više ne živi ovde, pa su tim pre ti susreti  ispunjeni prijatnim trenucima, jer nemamo prilike da se vidimo toliko često.
Napravile smo đir po Kalemegdanu, prošpartale Knezom, ušle u neke davno zaboravljene radnje kao što je Beko (tuga je to velika kada vidiš sve te obešene stvari na ofingerima, lica prodavaca i pustinju, jer nigde nikog nema - ali istina je da još uvek ima kvalitetne robe po povoljnim cenama)...
Usput smo ogladnele, pa smo šetajući Terazijama spazile dnevni meni po razumnoj ceni koji nudi restoran Verdi.
Nekada se tu okupljalo raznoraznoga sveta sa uglavnom dubljim novčanicima, a danas, iako relativno skoro renoviran, restoran je poprilično prazan.
Usluga je vrhunska i osoblju ne promiče ni najmanji detalj kada je gost u pitanju, od pridržavanja i odlaganja garderobe do nenametljivog načina ophođenja.
Ambijent je obojen probranom muzikom, finim detaljima, ukusno pripremljenom hranom, tako da stičete utisak kao da ste na čas turista u svom gradu koji je napravio dobar izbor za pamćenje.

Friday 25 December 2009

Silovanje je nasilje! Nasilje je zločin!

Poslednjih nekoliko dana sam veoma uznemirena serijom silovanja žena u Beogradu.
Duboko saosećam sa ženama koje su preživele ovo nasilje i iživljavanje i mogu samo da se nadam da će tokom vremena njihove rane i boli zaceliti i da će skupiti hrabrosti da nastave sa svojim životima.
Pratim sve vesti, pratim strane sajtove, pratim efikasnost raznih mera koje se sprovode nad silovateljima.
Nekako se svuda provlači pojam tzv. hemijske kastracije nasilnika.
Međutim, izgleda da je ta metoda diskutabilna iz razloga što nije trajna i što se u krajnjoj liniji svodi na izmenu hormonskog statusa, time što se ubrizgavaju ženski polni hormoni, a pri tom je veoma skupa.
Smrtna kazna je ukinuta, a i ne bi bila rešenje, dok su zatvorske kazne po mom mišljenju preniske, a da ne pričamo o vikendima na koje zatvorenici odlaze, pa ponavljaju zločine, o pomilovanju zbog dobrog vladanja, amnestiji i sličnim sranjima i sve u svemu - koga je to zatvor rehabilitovao???
Mislim da u Srbiji treba da se napravi nešto slično poput ovoga što su napravil Amerikanci ► National Sex Offender Registry ◄ tako da se zna ko je ko i gde ko živi!!!

Thursday 24 December 2009

132. dan

Kada sam bila dugokosa plavuša delovala sam pitomije, da ne kažem gluplje.
I ja sam baš mislila da je to zgodno, jer neke stvari treba kriti ko zmija noge.
Međutim, tada su nekako svi govorili da su žene crne kose mističnije i privlačnije.
Ne, ne, nisam se nikada zbog toga ofarbala u crno, jer ne mogu sebe da zamislim kao takvu.
Onda, jednog dana, nestala je i plava i duga kosa sa moje glave.
I odjednom svi počeše da hvale moju plavu, dugu kosu.
Kažu, žena kratke kose je kao muškarac.

Wednesday 23 December 2009

130. i 131. dan

Ovih dana se baš zahuktala priča o testu inteligencije koji ste imali prilike da vidite kao reklamu na mojim blogovima i kojekude.
A pomenula sam ga i u postu pre mesec dana.
I sve kao, da li je to u redu, ko tu sve pljačka, pa udri po operatorima, pa udri sve redom.
Mislim, hello, ko te je terao da se hvataš u kolo sa prevarantima?!
I ko ti je kriv što ne čitaš one napomene koje su pisane mikroskopskim slovima.
Super je fora što se radi o testu inteligencije, hahahaha.
Pa, je l' meni neko kriv što sam učestvovala u SMS lutriji Državne lutrije?!
Nije.
Je l' sam dobila nešto?
Jesam.
Smanjio mi se novčani saldo na prepaid računu. ;-)
Ima jedna prevara koja se fura po novinskim kioscima ovih dana, bar tako sam čula.
Dođe tip kod prodavačice novina, zatraži boks skupih cigareta, ona otkuca račun, pruža mu boks, on kao ima 20 evra, pa je l' nije problem da mu vrati kusur u dinarima i tako to.
I prodavačica, naravno, kaže da je problem i da ne može da prima stranu valutu; i tako on nju mulja sa pričom, i mulja sa torbom u koju je stavio boks cigareta.
I onda skrušeno vrati boks i kao okay, nema problema, kupiće on na drugom mestu - a on u međuvremenu zamenio boks i uvalio prodavačici neki lažnjak od šatro brandiranih cigareta!!!

Monday 21 December 2009

129. dan

Nije mi jasno zašto pojedini blogeri stavljaju sopstveni/e blog/ove na listu blogova koje prate?!
Zar to ne izgleda bar malo patetično?
Drugim rečima, sad npr. uzmem i sebe prijavim kao čitateljku na svakom od mojih blogova.
Bezveze.
A i deluje mi kao neki jak ego trip, po sistemu: "Ko će da te "prati", a ko ti (sebe) nećeš!" :-P
Tu je i činjenica da u svakom početnom šablonu layouta bloga, oni koji čitaju tvoj blog bivaju tvoji "Followers", dakle tvoji poslušnici ili ako je uhu milije čuti - sledbenici.
Suviše je pretenciozno i iritira me što ne mogu do kraja to da ispravim na svojim blogovima, odnosno mogu da ispravim naslov gadgeta - što sam upravo i uradila, ali ne i "Followers" ispod naslova, koji je inkorporiran u HTML kodu, dok to ne naučim.

Sunday 20 December 2009

128. dan

Posle višečasovne telefonske priče koju baš i ne ljubim, ali koja dobro dođe u ovim 'ladnim danima, konačno sam podgrejala sebi boršč koji sam pripremila za nekoliko dana.
To je značilo dve stvari.
Prvo, sada sam sita, bez da sam napita, i bolje se osećam.
Drugo, ugrejala sam se i nije mi više hladno.
Znam da 'ladna nes kafa ne ide baš posle ovog, hehe, ali obećavam da ću da sačekam još pola sata, pa ću da pokleknem pred iskušenjem.
Ima jedan film koji sam gledala u bioskopu pre 3 godine i koji opet gledam danas.
Svima koji vole da se nasmeju samoironično na uobičajene događaje iz života većine ljudi, preporučujem da pogledaju domaći film Sedam i po. ½

Saturday 19 December 2009

125. dan - 127. dan


Ovi hladni dani (trenutni subjektivan osećaj spoljne temperature je -13°C - brrrrrr) su baš dobri za gledanje filmova.
Mada, meni su bilo koji dani dobri za to.
Nešto su mi se gledali domaći filmovi, pa sam ih potražila na mreži.
Upravo sam odgledala Beogradskog fantoma.
Sjajna priča, film je poludokumentarnog karaktera, obavijen i dalje tajnama o Vladi Vasiljeviću AKA Vlada Opel AKA Vlada Ključ.
Meni se nikako ne sviđa kako je glavni lik odglumio Fantoma, iako ga kuju u zvezde.
Da ne pričam o tome što se filmska ekipa nije pobrinula da napravi ambijent Beograda s kraja 70-ih godina prošlog veka.
Toliko su mi izbole oči zelena plastična kanta za đubre, oni novi putokazi, modeli automobila koji tada nisu bili ni u najavi.
Čemu onda bacanje love u budžetu filma za nabavku drotovskih plavih kečeva?!
Ima scena na kraju filma gde se Fantom zakucava u vozilo GSP-a, pa kao 'ladno izlazi iz kola pored gomile policije i odlazi u noć.
Zvuči potpuno nerealno, odnosno mislim da se nije tako desilo u stvarnosti.
Inače cela Slavija izgleda u filmu kao što izgleda i sada, što je stvarno bezveze.
E, sad da vam prijavim šta sam našla od sajtova.
Prvo sam nabasala na Domaći filmovi za....
Ima tu još linkova koji vas vode dalje, a ima i domaćih serija i crtanih filmova.
E, sad, izbor filmova je kako već po čijem ukusu.
Po mom i nema puno toga, ali nešto vredi pogledati.
Verujem da će se sadržaj dopunjavati.
Nastavila sam njuškanje i pronašla sam Zbrku.
Tu je onako, skup koječega za razbibrigu, a ima filmova.
Sad ću da se bacim na gledanje Klopke, a vi ako nabasate na neke slične sadržaje, obnarodujte.

Wednesday 16 December 2009

123. i 124. dan

Un día como un sueño
Una noche sin sueño

Yo como usted
Usted como yo

Yo soy te
Tú se me

                                    ¿Quién es te?
                                    ¿Quién soy yo?

                                   ¿A quién tú pertenece?
                                   ¿A quién yo pertenece?

                                   Tú y Yo. ..
                                  ¿Nosotros?
                                   Verdad o mentira?
                                   Yo!

Monday 14 December 2009

119. dan - 122. dan

Gladni i žedni
Sede i stoje
Poluživi i poluspaljeni
Više ne traže
Nemaju šta
Nemaju od koga
Nemaju sa kime
Nemaju zašto

Samo mole
Za svoje parče života
Za buđavi komad hleba
                                    Ne traže pogaču
                                    Potlačeni i poniženi
                                    Pred kapijom ponora
                                    Pred bezdanom života
                                    Tumaraju bezimeni

                                    Nekada im život
                                    Beše kao gozba
                                    Srca behu otvorena
                                    Misli behu čiste
                                    Dela behu plemenita
                                    Lepote beše u njima
                                    Ostala je samo gorčina
                                    Što nije vredna pomena

                                    Čovek strepi
                                    Zalutao
                                    Bez cilja
                                    Samo praznina

Thursday 10 December 2009

118. dan

Hm, mirišljavi štapići (incense sticks) različitih mirisa komada 4 se upravo nalaze u mojim rukama.
Oduvek sam ih volela, ali sam ih nekako nepravedno zapostavila (čitaj: zaboravila)  u poslednjih nekoliko godina.
Počasno mesto da prvi odgori i odmiriše dobio je štapić sa mirisom belog mošusa.
Uuuuuuu, sad će neko da se zgrozi pri samoj pomisli na mošus, bio on beli ili ne, ali dok ne probate, i ne znate šta propuštate.
Vidim da su apsolutni hit oni sa mirisom vutre - ruku na srce nemaju blage veze sa tim mirisom, osim naziva Cannabis.
Ništa manje meni dragi nisu i burneri (ili kako ih kod nas zovu "gorionici za ulje") - oni malecki gde staviš tzv. čajnu svećicu (što se pakuje u aluminijumske čašice) u donji deo, a gore sipaš vodu i nakapaš eterično ulje po sopstvenom ukusu.
Ihaj, i kada upališ, a ono cela kuća ti miriše, a tebi baš lepoooooooo...

Wednesday 9 December 2009

117. dan

Tišina je kategorija koja ti nekada prija, a nekada te ubija.
Kada pomislim na tišinu, pomislim na smirenost i beskraj.
Sada je tako, a ranije nisam volela tišinu.
Pre mi se tišina činila kao kazna za relativni nedostatak svih zvukova.
Onda sam počela da je tako nemu osluškujem.
Uvidela sam da je komunikacija kroz jedan od aspekata tišine - ćutanje, jedan od vrhunskih, pod pretpostavkom da nije samo ex silentio.
To je ono kada se pogledamo i sve smo rekli.

Tuesday 8 December 2009

116. dan


Some day every day
Will be my day.
There is no way
Such day will come
In a same way.
Choose the way!
Recognise the day!

Monday 7 December 2009

115. dan

One way or another?
 Every way leads
  To some way.
   Not every way
  Is the right way.
 But right way
                                  Is the only way!

Sunday 6 December 2009

113. i 114. dan

Primetila sam da ima dosta ljudi koji nisu savladali kako da ubace hyperlink, kada pišu komentare odgovarajući na nečiji post ili kada upućuju sa svog bloga ili sajta na odabrani eksterni link.
To je razlog da napišem nekoliko rečenica na tu temu.
Ručno kodiranje ću da objasnim kroz primer, jer se tako najlakše uči.
Želim da naziv linka koji upućuje ka konkretnoj internet stranici glasi Elektronski katalog biblioteke grada Beograda.

Elektronski katalog biblioteke grada Beograda



U opštem smislu Primer ide ovako:



Savet plus se odnosi na to kada želite da se hyperlink otvori u novom prozoru, što je veoma zgodno.
Elektronski katalog biblioteke grada Beograda koji se otvara u novom prozoru



Ukoliko želite ručno da iskodirate hyperlink u post, u okviru bloga ili website-a, onda treba da odete u "Edit HTML" i tu da ubacite kod.
Nadam se da će ovo biti od pomoći.
Ukoliko imate potrebe za dodatnim objašnjenjima, rado ću da odgovorim na komentare.
Ili ako treba malo da proširim temu. :-)

Friday 4 December 2009

110. dan - 112. dan

Vidim da nisam usamljena u opadanju frekventnosti objavljivanja postova.
Should we blame it to the wheather?
Should we blame it at all?
Ovih dana sam zaokupljena i pisanjem i čitanjem.
Jedino što shvatih da sam ipak licemer i da neću sve da publikujem što mislim.
Ipak, ima opažanja koje ću da zadržim samo za sebe i svoje sveske.
Za sada.
Nego da nešto podelimo.
Poznato je da tražim posao, je l' tako?
I tako najčešće šaltam više puta pomenuti sajt Infostuda.
Oni bilduju svoju ponudu iz sve snage.
Sada je aktuelna ponuda Unapredi svoj CV za 950 dinara (PDV uključen u cenu).
Međutim, moja glavna zamerka je bila što u rubrici "Lične osobine", bar do danas beše sve napisano u prvom licu jednine, a isto treba da stoji u trećem licu jednine.
Pisanje u prvom licu jednine je out-of-date varijanta.
Napišem ja njima komentar na tu temu, i oni blagoglagoljivo odgovore, uz napomenu da sam u pravu, i da su primeri pre i posle informativnog karaktera i da su oni to sada izmenili.
Jebote, kakva glupost.
Mislim, šta su izmenili?!
Ni sada nije u trećem licu jednine, nego je jebeno taksativno navođenje iz off-a.
Da ne pričam o datumu rođenja, fotografiji i sl.
Alo, drugovi, rekoh ponovo, što bre to neko da plaća.
Okay, cena za lenjost, kapiram.

Tuesday 1 December 2009

107. dan - 109. dan

Nadomak gluve tišine čuo se tanani glas.
Iz dubine sopstvenosti zvučao je kao poziv.
Veoma nespreman i nespretan naspram stvarnosti.
A stvarnost je?!
Ovde ili na nekom drugom mestu.
Ja sad ne znam koja su to mesta.
Ni mašta, ni budni snovi me ne vode tamo.
Ali znam da postoje.
Znam i jednu kuću, ali ne znam gde je.
Kada je vidim, prepoznaću je.
Njene obrise, ulicu u kojoj se nalazi.
Znam da je daleko, ali i da nije.
Sanjala sam taj put.
Na tom putu sam bila u nedođijama.
Dugo sam putovala.
Ne znam kako da izmerim trajanje puta.
I na kraju puta jedan grad.
U tom gradu još se nisam obrela (samo uslovno).
Znam njegovo ime, njegovu istoriju i nekako mi je poznat.
Samo ne znam zašto baš taj grad.
I kakve to ima veze sa ovim ovde.
Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails