Sunday 31 January 2010

170. dan

Čekao si da li ćeš me ikada sresti.
U ovom životu ili nekom drugom - čekaj me, čekaj!
Putem ćemo zajedno poći - nekada ili nikada.
Ne gubi nadu, ona ti ostaje - uvek zadnja.
Nadaj se ničemu u nečemu, da ćemo nekada...
Ono što bi mogli da smo hteli, uradili bi smo da smo znali...
Čekaj me, čekaj, ali ja neću doći.

Saturday 30 January 2010

169. dan

"Šta ti radiš?"
"Gledam 'Otpisane'!"
Da li si i ti otpisan?
Dobro, nije loše...
Biće bolje...
Nikako ova zima da prođe...
Kakvo će vreme da bude sutra?

Friday 29 January 2010

168. dan

Brzinsko upumpavanje posta, nakon vilenjenja po gradu Beogradu... :-)
Danas mi je bio mnogo dobar trip.
Dva mesta na slovo 'O'.
Kič mesto 'Opera' u Nušićevoj, gde sam se naslušala lige ljige pop muzike s kraja 80-ih i početka 90-ih g. XX v., ali bila sa mojom dobrom drugaricom, tako da... jebeš mesto.
Mesto br. 2 - 'Optimist'
Osim techna koji je razvaljivao, bila je samo jedna stvar koja mi se dopala.



Ostalo znate, uglavnom solo muški na gomili i solo ribe na gomili, a moj ortak i ja pored stola, gde su sedeli ultra-džiberani kojima su ladnuli belo vino u nekoj nakaradnoj posudi sa ledom.

Thursday 28 January 2010

'Jer ko izda biće prokleta pizda'

Kako pišem onu moju priču u nastavcima, počela sam intenzivno da se vraćam u 90-te godine XX v.
Prvo čega sam se setila je bio koncert Brejkersa u bašti KST-a.
Jebote, kako je tada tamo bila dobra atmosfera...



Zatim sam se flashovala na projekat Rimtutituki.
RIP moj omiljeni umetniče Milane Mladenoviću i RIP Gorane Čavajda - Čavke.
Sećam se kada su lagano klizili po ulici Kralja Milana u kamionu i kada se Beograd orio od ove pesme.



Onda je započela sveopšta šabanizacija Srbije i Beograda, i skotovi su izmileli iz svojih rupčaga i mi smo (bili) u govnima do guše.

Wednesday 27 January 2010

166. dan

St. Sava rang my door bell - ding-dong!
“How nice to see you - after so many years!" :-)
"Little Beast, why are you not at the school?"
"I've pulled a fast one on the teacher and mom!" :-D
"Don't you remember I've told you there's no use of cheating?"
"Yeah... I know..., but today's maths exam!
"Someday, you'll be taught you can't run away from your inner-self!"

Tuesday 26 January 2010

165. dan

Ponudila mi je da idemo zajedno na jednu lokaciju.
Ta lokacija je blizu grada iz mog sna.
Grada u koji mi san kaže da odem.
Jedino što znam je da ne znam - dok ne odem u taj grad.
Međutim, to se neće odigrati ove zime.
To znam.
A ostalo ne znam.

Monday 25 January 2010

164. dan

Jedan drugi reče: "Brat mi ide u Las Vegas na službeni put!"
"Odlično za njega. Hoću i ja sa njim u Las Vegas!"
"Pa, hoću i ja!"
Ko neće?!
Ko bre šalje nekog na poslovni put u Las Vegas?
Još kad znam da dotični radi kod mafijaša koji je pokupovao brdo firmi u 'transparentnoj' privatizaciji, i šikanira, i zastrašuje, i nipodaštava sve u 16 zaposlene - preko svojih gorila.
U narodu poznat kao 'biznismen bez lica'.

Sunday 24 January 2010

163. dan

Pisao je iz Stokholma.
Kaže: ne radim više na crno -  radim na belo.
Samo što se sada zovem Dejan.
To je zato što Švede ne vole rad na crno.
Nema veze, sivi tonovi su prihvatljivi.
Dece, žene i domovine se sećam još uvek.
Jedino me muči što ne znam kako sada izgledaju.

Saturday 23 January 2010

162. dan

Somebody claimes he'd been blue-eyed prick.
Somebody testifies he's still alive.
He said: "I'd die for anybody!"
What did he die for?
Do you really want to know?
Then meet (again) 'The Lizard King'.
For sure, while staying in Paris - you're gonna visit Eiffel Tower, Notre Dame Cathedral, Louvre Museum, etc. - but don't miss his grave!

Friday 22 January 2010

161. dan

Ustaćeš jednog jutra i obrisati svoj odraz!
Pljunućeš sebi u lice!
To je prvi korak.
Iskrojićeš novu ambalažu,
Rastegljivih razmera.
Nećeš biti sebi po meri!
Ali to niko neće primetiti.
Sve dok tebi to ne počne da striže oči...

Thursday 21 January 2010

160. dan

Kada se humanost graniči sa suludošću?

Kada su izrečene namere jednoj osobi - poslednja nada?

Da li je suluda hrabrost pokušaj anuliranja sopstvenog života koji u sebi sadrži elemente suicidalnog?

Gde je granica između bezuslovne humanosti i apsolutne gluposti?

Da li, sa moralne tačke gledišta, smeš da povučeš svoju izrečenu nameru da ćeš Nešto učiniti za osobu koja umire?

Da li tvoji parni organi mogu tebi da budu poslednja životna šansa, ako, kada i ukoliko jedan od njih otkaže?

O čemu si mislio kada si izrekao nameru - a nije ti ni palo na pamet da ima samo jedna i jedina osoba za koju, daleko bilo da se to ikada dogodi, treba da daš i svoj život - tvoje dete?

Wednesday 20 January 2010

159. dan

Pitala sam te da li si mi prijatelj.
Rekao si da jesi, a ja sam te onda pitala šta to znači.
Rekao si mi da ćeš biti tu za mene, kada si mi potreban.
Pitala sam da li ćeš to umeti da prepoznaš, a ti si mi rekao da treba da ti kažem.
Pitala sam te: "Nije li to suvišno?"
Rekao si da nije.
Onda te više ništa nisam pitala...

Tuesday 19 January 2010

158. dan

Sarah asked her mother: "Ma, will I be satisfied in my lifetime?"

Mother said: "I don't know for sure, but what is it that would make you satisfied?"

"Ma, I want to make something real good to the mankind!"

"That is quite dignified from you, my love. Would you be happy if nobody pays any attention to your achievements?"

"Well, it's not about me, it's about bringing concrete efforts that could provide the most with final redistribution of the world wealth to every person on this planet."

"Dear Sarah, if it is the right thing to do for you, you should try, and be aware that the paths you'll be passing by on your journeys will always be the things you have to be proud of - even if you don’t reach your objectives."

Monday 18 January 2010

157. dan

So, I’ve stepped out a few light years away
Thinking it might be possible to redeem reality
To forgive my options for running like wild soldiers
Pretending to be human and noble
To offer a life for one damn good Idea
To build tight connections in between dreams
To make them re-cough their meaning

Sunday 17 January 2010

156. dan

Come on, come on girls and boys!
It’s such a vainglorious night to start something again!
You might have been forgotten?!
So what!
You might have been lost?!
Who cares?
This is your life, so don't deceive yourself!

Saturday 16 January 2010

155. dan

Šta da kažem za Almodovarov film Prekinute zagrljaje?
Iz ovog filma se toliko vidi koliko ovaj čovek voli film i kako inteligentno vodi režisersku priču.
Tako je dobro uspeo da ispovezuje životne priče, gde kroz melodramatične, ali i komične scene, sa elementima trilera prikazuje šta sve mogu da učine posesivnost, mržnja, pakost, zloba, strast, novac sa životima ljudi.
Ima jedna predivna scena gde njih dvoje "beže" od svega i gde se vide neka polja koja podsećaju na vulkanska polja i gde su oni i njihova ljubav, bar u jednom trenutku jedini/a na svetu.
Tu scenu prati muzika i vokal koji je mene potpuno očarao i zato sam potražila pesmu i izvođača.
Naime radi se o američkoj umetnici - tekstopiscu i pevačici Chan Marshall koja nastupa pod imenom Cat Power.
Ova dama je već dugo na sceni i u prethodnih 15 godina je objavila 8 albuma.
Uživajte u numeri Werewolf koja prati pomenutu scenu u filmu. :-)

Friday 15 January 2010

154. dan

Eto, da se odma' prijavim sada kada mi se i ne prijavljuje.
Možda okasnim večeras, pri povratku doma, pa ne ubodem satnicu do ponoći.
Idem večeras u bioskop da gledam Almodovarove Prekinute zagrljaje.


Verovatno da mi je ovo kačenje trailera malo više out-of-date, ali eto, ja tek sada idem da gledam ovaj film.
Naravno, pre toga treba da se deratizujem i da nabacim ratničke i ostale farbe.
Nikad se ne zna, u tami bioskopske sale možda i upecam nekog naivnog mužjaka. LOL
Još da nađem fotku, nabacim post i beeeeeežiiiiiim...

Thursday 14 January 2010

153. dan

I bre, niko ni da me pohvali za link iz prethodnog posta.
Ja se sve ponadala da malo kulturno pridignem posrnule duhove, pogotovo u ovoj našoj učmaloj svakodnevici, a ono...
Da, jebeš kulturu, oduzima dragoceno vreme za surfovanje po netu, igranje igrica, chatovanje i razne druge perverzne radnje.
Nego, priznajem da me je totalno razočarao kao čovek i kao komunista drug Kajzer Soze, jer je promenio onaj svoj opis u profilu.
Ja se taman ponadala da ima još tak'ih mladih ljudi koji su okrenuti svemu što vole mladi - a on zna šta voli!!! :-)
Kad imam ja šta i da pročitam, lele, pa još u najnovijem postu rešio i da menja svoje navike...
On se profilisao kroz neki nepresušni negativizam i nihilizam, upao u bad ego-trip i sve tako redom, cccccc.

Wednesday 13 January 2010

152. dan

Dosta vremena na Internetu se spuca poprilično glupavo, zar ne?!
Odvojite vreme da pogledate nešto što će vam zaista oduzeti dah.
Naime, ja nikada nisam bila u boljoj virtuelnoj poseti nekom muzeju ili pak drugoj kulturnoj instituciji do sada.
Potrebno vam je mnogo vremena da pregledate svaki detalj, jer svaki detalj ćete i moći da vidite, tako da gustirajte na sitno. ;-)
Koristite "+" i "-" na prezentaciji za "Zoom in" i "Zoom out", a mišem skrolujte ako hoćete brzopotezno da uveličate ili smanjite prikaz.
Takođe, moguće je kretanje u sva četiri pravca, kao i rotacija za 360 stepeni - držite pritisnuto levo dugme miša i okrećete u levo ili u desno; i pošto je 3D prezentacija hardverski relativno zahtevna, postarajte se da otvorite samo ovaj prozor kako bi doživljaj bio potpun.
Uživajte u sjajnoj prezentaciji - bazilika Sv. Pavla u Vatikanu izvan zidina. :-)

Tuesday 12 January 2010

151. dan

Smej se budali i ti si budala.
Budala je svako ko je uveren da to ne može biti, nije i neće biti.
To je nedovoljno, da ne bi bio, da ne bi hteo, jer ne bi smeo.
Budala je svako ko sebe smatra izuzetnim.
Pre glupost, no bilo šta drugo, može biti izuzetna.
U to ime dižem zdravicu, jer od svakoga možeš nešto da naučiš.
Zbog toga, razmisli da li si ti budala.

Monday 11 January 2010

150. dan

Da li uzeti ono/g što ti se nudi nadohvat ruke?
Da li je dovoljno to što ti se nudi?
Ušla si u voćnjak, svaka jabuka ti je pod nosom.
Da li da je ubereš?
Zašto da je ne ubereš?
Pa šta ako te ne vidi niko?!
Da li je slađa ubrana ili neubrana?

Sunday 10 January 2010

149. dan

Skrozirani divovi kopnenih vetrova
Unose nemire sitnim dušama
Ispraznite tela ophrvana trenucima
Osuđena na život bez svesti i razuma
Vinite svoja krila plahovitim strahovima
Ukradite meke reči nežnim ljudima i
Pretopite ih u lepotu da vam puteve obasjava

Saturday 9 January 2010

148. dan

Što ja imam šabana na lageru, niko nema.
Dakle, dobijem ja večeras SMS sa nepoznatog broja, gde mi nepismena osoba čestita Novu i raspituje se kako sam.
Iskuliram ja to, kad meni posle 15-ak minuta stiže "prozivka" kako bi se dotični bar zahvalio da je i dobio takvu poruku, pa se onda i potpisao.
Dobro de, sad ću da ti se zahvalim, i zahvalim se ja, i kažem mu kako je lepo što se potpisao, jer ja ne odgovoram na poruke nepoznatim čikama i tetama.
Opet on mene pita kako sam, pa ja kažem da sam dobro, pa pitam kako je on, i on meni ni 5, ni 6:
"Okej! Treba mi samo masaža! Hoćeš prošetati do mene?"
'Alo džiberu, WTF, hello seljačino - pomislim, i kao i uvek, diplomatski odgovorim da ja umem da masiram samo verbalno (u, pa odmah shvatim da će to verbalno da ispadne oralno), i dodam da davim kao zmija žabu, i da samim tim nema nikakve vajde od mene; zahvalim se na pozivu i kažem da sam krhka, te da kao takvu postoji mogućnost da me oduva košava, ako izađem iz kuće; i posle toga nisam više dobila ni jednu ponudu za akciju. :-P

Friday 8 January 2010

147. dan

Kao i svaki slavljenik, iskoristiću priliku da se od srca zahvalim svima koji su mi čestitali rođendan, kao i onima koji to nisu uradili, a kojih ima daleko više.
Da razjasnim, to se pre svega odnosi na moje prijatelje i nazovi prijatelje iz stvarnog života.
Hvala mom prijatelju, što me je sabajle zvao da mi čestita rođendan, dok je još srkao prvu jutarnju kafu.
Hvala mojoj majci koja svake godine dođe kod mene u vreme kada me je rodila.
Hvala mojoj prijateljici koja zna da volim da spavam, pa me ne zove ranom zorom, već se uvek cima da me nađe gde sam, da bi mi uputila pozitivne želje.
Hvala mom ocu koga je boleo kurac da me se seti, kao i uvek, pa sam ga onda zvala da ga pitam što mi nije čestitao rođendan, i sunula mu u glavu ono što mislim, kao što ću i ostalima, kada bude bio trenutak za to.
Moje mišljenje je da ako neko mari za mene, onda će da me se seti i da me pozove, jer naknadne reklamacije i čestitke ne primam - zato što sam se uvek setila i bila tu za njih!

Thursday 7 January 2010

Happy Birthday to Me! :-))

36 Year Old Birthday Cake mousepad
Mir Božiji, Hristos se rodi!
A i Retka Zverka se rodi. :-)
Znam, odvratna sam, zvučim pretencizono.
Ali šta da radim, dok god furamo ovaj kalendar, ja sam rođena na Božić.
Kažu da su ljudi koji su rođeni na ovaj dan = srećni.
Pa sad, kako se uzme, to je relativno, i kako za koga. ;-).
No, nisam primetila neku izrazitu magiju tog rekla-kazala, osim možda da posedujem prekogniciju, buaaaa. :-P

Wednesday 6 January 2010

145. dan

Besmislena tišina slivala se bešumnim mlazom
Previsoke figure ljudi sa nefinim crtama lica
Beskrajni redovi debelih crvenih knjiga
Nisu u čoveku bivali samo zaspala sećanja
Jer u skrivenom kutku živi zarobljena radost
Malena dečja usta grizu nogu pajacu
Sitni prsti prepliću kaleidoskope detinjstva

Tuesday 5 January 2010

144. dan

Ima puno simpatičnih sitnih kuhinjskih predmeta i ostalih finih stvari za svakodnevnu kućnu i ličnu upotrebu koje bih volela da imam.

Pre dosta godina, dobila sam drag poklončić, koji je na žalost, završio u kanti za smeće, jer je se u međuvremenu pokvario, pa je tokom nevešte opravke bio dokusuren.

To je bio spoj slanika i mlina za biber.

Baš sada evociram uspomene... i evo, na prvoj fotki je nešto što liči na ono što sam imala, samo što je onaj moj imao 6 ili 8 uglova, nisam sigurna, to je bilo pre 15+ godina.



Sada vidim da mi se ovakav kombo za so i biber više ne sviđa.

Dopali su mi se neki drugi, ali opet, primećujem da izbor nije naročito širok.

U uži izbor, po redosledu dopadanja, ulaze sledeći artikli (a u stvari prvi mi je apsolutni favorit):)


Monday 4 January 2010

143. dan

X: "Vesna je popizdela i rekla mi, pa koji ćeš mi ti kurac kad nikada nisi kući!"
Y: "I, i, šta bi ti, dobro ti je i rekla."
X: "Ma smučilo mi se, ona je sva kao Beograđanka - 'dama'! Šta misliš koja mi košulja bolje stoji - ova ili ova? U ovoj izgledam debeo."
Y: "Ne izgledaš, ti jesi debeo."
X: "A šta misliš o tome kako sam sredio bradu, a? Ma, ne znaš ti mene, ja sam sad kljoknuo, ali ja sam ti ko bik, sav onako, uf" - pa uze desnu šaku, skupi je u pesnicu i udari njome o svoju levu šaku, da mi pokaže kolika je to snaga - "Ako sam ja grešan -  nije molitva - pomozi Bože!" - i saspe rakiju niz grlo.
Y: "Ako si se već opredelio da budeš sveštenik, zar ne misliš da ti treba da budeš taj koji će da bude primer?"
X: "A, jebote, šta ti misliš, pa nisam ja monah; život je bre surov!" - zavapi on

Sunday 3 January 2010

142. dan

Rođena sam juče.
Kako ti to zvuči?
Imam hiljadu godina.
Da li to razumeš?
Nemam Ne znam ništa, a videla sam sve.
Da li mi veruješ?
Gomila je rekla: "Ne!"
Da li im veruješ?

Saturday 2 January 2010

141. dan

Noćas nas je zalila teška kiša.
Skoro da smo se udavili u vinu.
Onako Potpuno pijani smo izašli na ulicu i igrali satima.
Kiša je odjednom prestala.
Mamurluk je počeo da nas radi.
Danas nas čeka novi dan, ali još bunovni, nikako da ugledamo zoru.
Kome se ne gadi da zavlači ruke u ledenu vodu od kiselog kupusa? i da nam svima natoči po šolju rasola?

Friday 1 January 2010

140. dan

Stojimo džiber i ja ispred menjačnice.
Džiber vadi, iz zadnjeg desnog džepa farmerki, 200 evrića, da ih pretopi u nacionalnu valutu, dok se intimno, bratski i prostim rečnikom zdravi sa vlasnikom menjačnice - pobrom.
Ja tebi Vojvodo, ti meni Serdare, a nastavak znate...
Kaže džiber: "Brate, š'a ću, juče sam promenio 300 evra i sve otišlo na hranu!" - s nevericom sležući ramenima.
Odjednom, džiber shvati da neko/nešto stoji pored njega, te poče da okreće robusnu glavu u mom pravcu.
Ja se pravim da ne vidim, jer mi je zlo.
A vidim, nego sam okrenula glavu u stranu, da mogu na miru da prevrćem očima, kad ništa pametnije ne mogu da uradim.
Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails