Saturday 28 November 2009

103. dan - 106. dan

Sve je krenulo od šturog maila.
Mail je bio prikriveni cirkular.
Pretendovao je da bude personalan.
Jedan krhki detalj otkrio je da on to nije.
Sadržao se od 2 rečenice.
Koliko ti treba vremena da ih otipkaš?
Minut-dva u scenariju ekstremno slabog prepoznavanja tastature i loše manuelne koordinacije.
Smešno.
Šta to može da govori?
Pored nedovoljno informacija i malo pretpostavki, reč je o nemarnosti i beznačajnosti.
Nemaš obavezu prema nekome, a opet misliš da je iz nekog tebi nepoznatog razloga imaš.
A nemaš je.
Imaš obavezu prema sebi.
Imaš odgovornost prema sebi.
Došao je i SMS.
Bio je sastavljen od jedne upitno-potvrdno-imperativne rečenice.
Ne ostavlja ti mogućnosti, osim kvazi izbora između 2 nametnuta rešenja.
Biraš između 2 zla manje.
Niko te ne pita šta ti hoćeš.
Nikoga to i ne zanima.
Šta je tvoj odgovor?
Ignorišeš naredbodavni ton i odgovaraš kroz predlog.
Povratnog odgovora nema.
Već drugi dan.
Uskoro će i treći.
Sada već shvataš da nije ti ni važno.
Možda ćeš uputiti još jedan predlog.
Možda i nećeš.

Tuesday 24 November 2009

102. dan

Kad god se nakačim na neki od mojih blogova, ono iz Google AdSense-a šiba iz sve snage beskrajno iritabilna reklama da uradiš IQ test.
Bila sam radoznala, pa sam otišla da pronjuškam u čemu je poenta i zašto bi te neko toliko mamio iz dana u dan da uradiš taj test.
Naravno, prvo ti lepo uradiš IQ test, primiš se ko mlad majmun, a onda te čeka prijatno iznenađenje u vidu tarife od 384 dinara za poslatu SMS poruku (fotka u prilogu) da bi dobio/la povratni rezultat.



Kobajagi samo danas (za sada) je IQ test u Srbiji uradilo 2.166 ljudi, a ukupan broj ljudi koji je do sada i za sada uradio IQ test je 905.423??? 
Mislim, pored tolikih lokacija za DŽ, what a boolshit and waste of time!!!
A čemu inače i služi podatak o visini IQ-a?!
Totalno precenjena i jednostrana kategorizacija.

Monday 23 November 2009

99. dan - 101. dan

Ima dana, kada sve ide nekim svojim tokom i sve je relativno stabilno i onda paf, ko grom iz vedra neba strefi te nešto totalno neočekivano.
Subotu sam provela vrlo dinamično.
Sa tatom sam posetila babin grob, i to je bila subota uoči 40 dana od njene smrti.
Nakon toga smo (mrtvi gladni) otišli u Stepin vajat (na početku Vojvode stepe) i ja sam jela belo meso u lepinji, a matori pljesku u lepinji.
Ono što je dobro je da kad god jedem negde napolju je da sa mnom jede još neko.
Ovoga puta to je bila jedna plašljiva kuca koja je strpljivo gledala i čekala da dobije da jede - pravila sam joj male sendviče i gurala joj u usta.
Tako smo nas dve podelile moj obrok i to je postao zajednički obrok.
Posle smo otišli na Buvljak na Novom Beogradu.
Svako je imao neku svoju listu prioriteta i oboje smo manje-više ispunili te liste.
Mene je naročito obradovalo to što sam pazarila novu WC dasku.
Do odlaska tamo, fantazirala sam kako ću da kupim WC dasku od polirezina, a to su one providne sa raznim ribicama i školjkicama.
Međutim, tamo sam saznala da su to kineske daske i da stalno pucaju šrafovi, pa te ubrzo zamena šrafova izađe skuplje od daske.
Tako sam se odlučila za domaćeg proizvođača i kupila dasku crvene boje od ABS plastike, sa sve garancijom od 5 godina.
Svratili smo i u Vero koji je u blizini, opet moj target, da kupim filtere za prečišćavanje vode, jer godinama unazad ne pijem vodu sa česme.
Konačno, nakon svih putešestvija, stigli smo kod mene kući i veče pretvorili u jedan muzički vremeplov, koristeći blagodeti, pre svega YouTube-a.
I sve je bilo super, ćale otišao kući, ja legla da spavam, sve sa nadom kako ću baš lepo da se naspavam i odmorim i narednog dana da odem kod moje drugarice na paterice sv. Aranđela.
Kad, oko 4 sata ujutru, probudim se u totalnoj agoniji, u goloj vodi, hoću da umrem koliko me boli želudac i koliko mi je muka.
I konačno, oko sat vremena kasnije, uspem da povratim nešto malo, i bude mi nešto bolje, tako da sam uspela da u polusnu provedem nekoliko narednih sati.
Naravno, taj dan sam provela u stomačnim tegobama, bolovima, gađenju na sve ukuse i mirise i nisam bila ni za šta i bila sam totalno iscrpljena.
Dobro je da ti stomačni gripovi najčešće prođu kao rukom odnešeni, tako da se već danas osećam sasvim solidno.
Doduše, još uvek jedem samo dvopeke, kuvani pirinač, kompot od jabuka i popijem po koji čaj od kamilice.

Friday 20 November 2009

98. dan

Danas mi baš pasuje da slušam smooth jazz.
Našla sam finu radio stanicu na netu, a pored ove ima i veliki broj drugih radio stanica.
Sve lepo može da se uskladi sa trenutnim raspoloženjem. :-)
Bavila sam se sasvim običnim stvarima, što i volim, jer mi to donosi zadovoljstvo.
Moju slatku cica macu sam iščešljala iz sve snage, jer se mnooooogoooo linja.
E, sad, iako ona voli da se češlja, ovog puta baš i nije bila nešto raspoložena.
Odoh da čituckam neka štiva, baš mi je to po volji u ovoj maglovitoj noći.

Thursday 19 November 2009

97. dan

Već neko vreme unazad, primećujem da su raznorazni grand-stručnjaci, političari i ostali šamani i šabani, što ordiniraju po kojekakvim televizijskim emisijama, počeli da primenjuju sasvim neprirodnu gestikulaciju.
Naime, na svakom koraku ima raznorazne beletristike na tu temu, pa valjda upornom vežbaču nije preveliki problem da nabilduje svoj fakerski body language.
Dakle, koja je to nova ključna pozicija određenog dela tela koji šalje poruku?
Radi se o položaju ruku, tačnije prstiju.
I to ide ovako: ruke (tj. šake) se sklope ispred sebe, tako da se međusobno dodiruju jagodice prstiju koje su lepezasto usmerene ka sagovorniku, a pri tom osoba sedi uspravljeno sa glavom koja ide nešto ispred tela, i taj položaj glave je takođe veoma bitan u celokupnoj postavci tela – ako bi glava bila zabačena, to bi onda delovalo arogantno i samodovoljno.



Poruka koja se sa ovako izrežiranom gestikulacijom prenosi je: poruka poverenja ili poruka sigurnog stava, ali i poruka superiornosti.
Ne verujem da je promovisanje ove poruke putem neverbalne komunikacije slučajno, već vrlo namerno i tendenciozno, jer poruka zapravo mobiliše naše podsvesne reakcije i soli nam da treba da verujemo nekome/nekima kome/kojima iz različitih razloga ne treba da verujemo.

Wednesday 18 November 2009

96. dan

Danas me ADSL konekcija neprestano zeza i veza puca non-stop.
Baš bi bilo zanimljivo kada bi mi posao bio vezan za stalnu, a pri tom neprekidnu vezu sa netom, hehehe...
Mogla bih da se uslikam svom snagom i da poljubim provajdera u dupe.
Primetila sam da mi pravi problem i to, što kada prvo linkujem fotku, pa onda počnem da pišem, stalno mi beži prvi red za jedan red niže, čak iako ispravim poziciju u HTML-u.
U stvari, mislim da je Blogger beskrajno feleričan, i znate šta me još nervira, što svaki potencijalni klip, mora da bude negde uploadovan, po mogućstvu na YouTube-u (koji je Google-ov), da bi se uopšte ovde i pojavio.
Šta ako neću nešto da nakačim na mrežu, a hoću da uploadujem sa svog kompa direktno!?
E, da skratim, danas sam pronašla jednu zanimljivu lokaciju za online učenje stranih jezika Livemocha,  pa ko voli, nek izvoli da se priključi zajednici.

Tuesday 17 November 2009

93. dan - 95. dan

Ume da bude neobično toplo u novembru, kao što je danas.
I ume da bude blistavo sunčani dan, kao što je i bio.
Takav sklop povoljnih vremenskih prilika nagovestio je da je pravi trenutak za odlazak u šetnju na Adu.
Napravila sam sebi sendvič, tj. dva sendviča od jedne velike integralne kifle i presula pola litre filtrirane vode u flašicu.
Ne radim to zato što držim ljutu guju u novčaniku koja me gricne svaki put kada ga se mašim, već zato što ne plaćam proizvode za koje smatram da su precenjeni i da su bespotrebni trošak koji nije ništa drugo do posledica lenjosti i komocije.
Na putu do Ade, zajedno sa ostalim putnicima bila sam izložena predavanju samoproklamovanog Mesije koji je lamentirao u gradskom autobusu.
Ima sve više takvog naroda, kao i onih za koje vam se na mah učini da pričaju sa nekim putem mobilnog, ali kada malo bolje pogledate, oni u stvari pričaju sami sa sobom.
To je veoma žalosno, ali istovremeno veoma istinito.
Na makiškoj strani Ade, dočekala me je duga koja se oslikala na gejziru i nekako se uvek obradujem tom prizoru, jer ga uvek iščekujem.
Jedino što ga uvek i ne vidim.
Vetar je nežno milovao moje gole ruke u majci kratkih rukava i ja sam se neretko susretala sa onim finim nitima koje pauci pletu među drvećem.
Te tanane niti su česta pojava u jesenjim danima, a i na onim potezima, gde nema puno ljudi koji prolaze i za čija lica se niti lepe i koji ih raspletu kada prođu kroz njih.
Na obilasku celog kruga oko Ade, naišla sam na nekoliko interesantnih sekvenci.
Odjednom, ispred mene se stvorila gomila koza i jedan mladi jarac.
Jeste da smo od iste sorte (ja samo astrološke, valjda :-)), ali za čas sam osetila da sam ustuknula, pomislivši da neću možda da iziritiram ovog mladog jarčića, pa da krene na mene rogovima.
Pogrešila sam, oni su bili tako mirni i spokojni, i slatko su grickali tek iznikle izdanke mlade trave.
Dalje, susret sa nudističkim delom Ade i na moje iznenađenje nekoliko entuzijasta se sunča iz sve snage.
Ipak mislim da nije bilo toliko toplo da se skineš u fullu, ili je meni tako izgledalo.
Tu negde, na ruku mi je sletela jedna bubamara kojoj je izgleda prijalo da šeta po mojoj ruci i koju sam na izlasku sa Ade premestila na drvo breze, jer joj nije padalo na pamet da odleti.
Dalji povratak u gradsku vrevu nije bio tako zanimljiv i inspirativan, tako da ne vredi ni da ga opisujem.
Dopalo mi se što sam danas udahnula mirise i osetila ukuse jesenjeg dana u svom njegovom apsolutnom zemljanom koloritu.

Saturday 14 November 2009

92. dan

Juče sam u razgovoru sa jednim poznanikom doznala da ima dilemu moralne prirode koja se sastoji u tome da sam nije sposoban da reklamira (prenošenje poluistina u vidu nepotpunih informacija – alfa i omega prodaje) nešto što bi njemu donelo materijalnu korist (povećanje salda poslovni prihodi).
Razlog je što se ne slaže sa upotrebom raznoraznih mašinerija koje za mnoge žene, ali i muškarce predstavlja jedini vid "rekreacije" koji upražnjavaju.
Zapravo, on veruje u to da dok se ne pomeriš i ne uradiš nešto konkretno, džaba dijeta, odricanja, fakira, manikira i sl., i još plus to je nešto što treba da bude novi stil života, a ne trenutna promena koja se doživljava kao teški jaram i maltretiranje.
Mic po mic, i stigosmo do jedne od podela ljudi na 2 kategorije, a to je da imamo: kupce i potrošače.
Reče čovek da jednostavno nije prodavac, ali da jeste kupac i da bi trošio mnogo para na stvari koje mu uopšte nisu potrebne.
Npr. ja nisam ni tip prodavca, a nisam ni tip kupca i do te mere sam izdrkana kada neko pokušava da mi "uvali" nešto mimo moje volje, da sečem spiku u pola rečenice.
Ovi što ih sad kuju ispod istog čekića za tzv. "veštine prodaje" su svi toliko isti (brzo pričaju, što valjda ima za cilj da te omađija, i dok se ne opepeliš već si kupio/la nešto nebulozno), dosadni (ali i rade po sistemu da 3 put ponovljena laž postaje istina – što je vrlo tačno), neinventivni (osim izuzetaka koji se trude da brzopotezno saznaju nešto o tebi, pa ti se onda intenzivno čepe i dele komplimente), šablonci (ako te jedno 10-15 puta ne istituliraju sa g-đo ili g-dine, propao pos’o, što naročito imponuje onima koji još šetaju praziluk u bulji), itd.

Friday 13 November 2009

91. dan

Mene ovih dana tangira introspektivno posmatranje.
Primećujem da postajem (auto)destruktivna, te se hvatam u koštac sa tim.
Zapravo, u tom smislu, borim se sa sobom da mi jezičak na vagi ne pretegne ka negativnim percepcijama i doživljajima.
S obzirom na vlastite brojne dosadašnje padove, svesna sam da je negativizam put bez povratka i rupa bez dna - koprena misli i osećanja.
Drugim rečima, ako već trošim sopstvenu energiju, a trošim je, trudim se da je utrošim na pozitivne stvari i pozitivne ljude.
Ne pridajem važnost onome što ne mogu da promenim, a trudim se da menjam ono što je u mom domenu - sebe.
Vesela sam (da ne kažem da sam srećna, zvučalo bi krajnje kontradiktorno), non-stop zbijam šale, doskočice i um mi funkcioniše besprekorno, i znam da ono što mene muči je isto ono što muči i druge ljude, tako da ne pridajem važnost tome što me onespokojava.

Thursday 12 November 2009

90. dan

Ima nečeg sudbinskog u miksu dva broja čiji je zbir broj 9, a naročito kada je prva cifra veća od druge.
S tog aspekta, zanimljiv je uzrast od 18, 27, 36 i 45 godina.
Svakih 9 godina dolaze novi počeci, ali i krajevi životnih ciklusa - najčešće su to veoma krizni periodi, tj. za mene do sada jesu bili.
Ovom prilikom odbacujemo prvi i poslednji broj godina, te nam ostaje uzrast od 27 i 36 godina.
Toliko godina su imali brojni poznati ljudi kojih više nema među nama.
U 27-oj godini svoje živote su okončali ili su im ih drugi okončali:

Branko Miljković (veliki srpski pesnik)



Jim Morrison (The Doors)


Jimi Hendrix



Gary Thain (Uriah Heep)


Kurt Cobain (Nirvana)


Na pragu sam 36-te godine svoga života i ne znam šta mi ona donosi, ali znam da su se u neke druge svetove koji nemaju veze sa ovim ovde, u 36-oj godini svog života preselili:

Milan Mladenović (Ekatarina Velika)


Bob Marley


Phil Lynott (Thin Lizzy)


Diana Spencer  (Princess of Wales)


Stevie Ray Vaughan

Wednesday 11 November 2009

89. dan

Usnih od blata i kalja san
Nadamnom nadvi se mrak
Iznebuha svanu dan
I bljesne sunca zrak
Da l' sanjam budna
Il' budna snevam
Da nemam to što nemam

Tuesday 10 November 2009

88. dan

Upravo surfujem netom u potrazi za nekim zanimljivim lokacijama.
Našla sam beta verziju sajta Maggwire koji indeksira poznate svetske časopise koje je moguće ispratiti online, a koje verovatno pojedinačno nikada ne bi ni pogledali, jer je to previše vremenski zahtevan posao.
iconPot je mesto gde su generisane besplatne ikonice za web dizajniranje.
Tu je i Open Source Web Design za sve koji žele da se pozabave relativno jednostavnim, ali efektnim ličnim ili profesionalnim prezentacijama.
Na temu prezentacija, ali i hostovanja i domena ima na milion sajtova, kada se unesu keywords "free website + domains + hosting".
Uvek je zgodno pročitati nešto na temu Computer Tips kada se PC zabaguje.
I sada malo da preusmerimo priču, za sve one koji se pale da članstvo u Mensi nešto znači, hrvatska Mensa ima online IQ testić da se proveri da li možete uopšte da primirišete Mensi, a za bolji učinak konsultujte moja rešenja ;-))







Monday 9 November 2009

85. dan - 87. dan

Ono, onomad pre neki dan kada sam bila kod mog drugara, mezimo mi tako i pričamo.
I dotakli se nepresušne ovozemaljske teme, žensko-muških odnosa.
Ja još s vrata krenula u zajebantsku ofanzivu, po sistemu, e, bre nisi još ni sto postavio, a ja ne jedem 3 dana ko svaki/a pristoj(a)n/a kulov/ka, kad dolazi u goste, i sve u tom fazonu.
I tako, mic po mic, počne on da iznosi svoje opservacije.
Kaže: "Zar nije normalno da žena sačeka muškarca koji rinta ceo dan sa nečim skuvanim?"
I dalje: "Kakve ja sve žene srećem, zarozane domaćice koje ne znaju ni jaje da ispeku!"
I još dalje: "Ja tako nešto nikada ne bih trpeo!"
I tako dalje.
Meni je sve to smešno i ne shvatam više ništa ozbiljno.
A, kapiram, da valjda treba da se upecam na tu žvaku.
Kažem mu ja: "Pa, zato i jesi sam!"
I dodam: "Eto, vidiš koliko si ti samo u pravu, pa mene su valjda moji bivši muževi najurili zbog toga!" -  i smejem se.
Na to će on: "Stvarno?"
Na to ću ja: "A, šta ti misliš?"
I hvalim ja svu tu hranu iz sve snage, a spremila ju je njegova strina.
I ponudi mi on svinjsko pečenje, ljubazno se zahvalih i rekoh: "Samo da se strina ne naljuti na mene što to neću da jedem!" - a strinu i ne poznajem nikako drugačije osim iz priče.
Kaže: "Evo, sad ću da zovem strinu, pa da je pitam!"
"Super!" - kažem i dodam: "E, a kako ćeš da me predstaviš strini kada bude počela da ti postavlja pitanja ko sam ti ja?"
On me gleda i kaže: "Ma, zezao sam se, neću da zovem!"
"Okay!" kažem.
"Nego beše idealna prilika da te podsetim da si oduvek imao problem sa sobom u vezi definisanja mene u korelaciji sa tvojom familijom, pa te nešto uvek bio blam da kažeš da postojim!" :-D

Friday 6 November 2009

84. dan

Pozavršavala sam sve svoje domaće zadatke za danas i mnogo se radujem što sam priključila novi štampač.
Inače, unazad nekoliko godina kupujem štampač i uvek je bilo nešto preče, bitnije i hitnije da se pazari.
Sada mogu da odštampam sve ono u šta inače blenem u monitor, dok moje oči ne počnu da se bune.
Ujedno, zgodan je trenutak da razmislim o sledećoj sitnici koja će da mi ulepša sto, a u tom smislu na listi prioriteta se nalaze lava lampe koje mi se mnogo sviđaju.
Interesantno je da je radni prostor kompanije Google zakićen ovim detaljem, kao i mnogim drugim neobičnim stvarima za pojam srpskog poslovanja.
Ovde se nalazi clip posvećen pravljenju lava lampi na jednostavan način, za one koji su skloni tome - naravno, ovo je primitivna varijanta i ima ograničen rok trajanja.
Za one druge, koji žele da kupe ovaj proizvod, to mogu da urade ili kod Gadgets 'n' Toys ili preko firme Gamebox.

Thursday 5 November 2009

83. dan

I tako, kupim ja danas štampač, konnnnnaaaaaaačččččččnooooo.
Naoštrim se da ga povežem, instaliram drivere, istestiram, kad ono imam šta da vidim.
Prodali mi u prodavnici neodgovarajući USB kabl (naravno da proizvođač ne isporučuje isti u paketu sa proizvodom, osim strujnog - što bi se oni zamarali sa tim?!?!), jer blage veze nemaju koji kabl kom štampaču odgovara.
Proizvođač ima za cilj da te trajno "veže" daljim prodajama svojih originalnih tonera i svog papira koji je naravno "najbolji" za taj štampač.
Razume se, i najskuplji.
Eto meni zanimacije za sutra, nadam se, sa ispravnim kablom u rukama.
A i idem po već famoznu "malu četku" koja me čeka u Tehnomaniji, pa ću usput da kupim i digitalnu vagu za merenje telesne težine, jer je dosadašnja odslužila svoj radni vek i otišla u penziju.

Wednesday 4 November 2009

82. dan

Malopre sam bila vrednica, malo pospremila ovaj moj brlog. ;-)
Mačke su konačno stigle na pojilo i rekla bih da su više nego zadovoljne današnjom prekomernom porcijom.
Iako ne nameravam da ih pojedem, ko što mi uostalom i ne priliči, jer nemam kose oči, biće prilično ugojene do Božića.
Sad mi valja da udarim po make-upovanju i tako to, jer kasnije palim kod mog drugara da izjedemo hranu od slave, da lupetamo gluposti i da se smejemo.
I još nešto što me je obradovalo je da sam danas uspela da nađem štampalicu HP P1006.
Rezervisala sam je telefonom na svoje ime i nadam se da neće da me ispale i da je utope nekom drugom sutra do podneva.
Inače, moje uterivanje Garantnog lista i "male četke" od Tehnomanije je takođe uspelo, jer samo tako umem da sednem ljudima na kičmu, da oni na kraju shvate da moraju da urade svoj posao.

Tuesday 3 November 2009

81. dan

Boli me lakat desne ruke.
Zapravo, zviznula sam lakat o vrata, tačnije o ragastov vrata od male sobe.
I to sada kao znači da će neko da mi dođe u goste.
Zanima me ko bi bio tako lud i blesav da se po ovom gadnom i hladnom vremenu zaputi meni u pohode.
Mene muči i to što je pun mesec.
Volim pun mesec i imam prevozno sredstvo u garaži = brezova metla.
Jedino me indisponira blaga insomnia, dok punački mesec obasjava moj jastuk.

Monday 2 November 2009

80. dan

Danas sam čačkala po netu templatese razne za najverovatnije novi blog o Forexu.
Negde još čuči ta ideja i lagano se razvija.
Prvo, svesna sam da je to obiman posao i da je time consuming.
S druge strane, zanima me, a moguće je da će zanimati i druge ljude.
Takođe, mislim da ne treba dugo da čekam sa "krštenjem" bloga, jer ima dosta blogova stranjskih na tu temu, pa mi je izbor domena pomalo sužen.
U stvari, izgledam pomalo smešno i ličim na Buridanovog magarca između 2 plasta sena. ;-P
Meni je bitno da blog bude funkcionalan - dakle neki upgradeovan template u odnosu na ove postojeće, i ubih se tražeći, a istovremeno nisam ni počela da pišem o Forexu; biće da će te radnje teći sinhrono. ;-)

Sunday 1 November 2009

78. i 79. dan

Definitivno sam otkačila Sinemaniju ove godine, tj. odustala od odlaska na nju. 
Radujem se što tek što nije počela ovogodišnja Slobodna zona.
Ima dosta kvalitetnih filmova da se pogleda.
Novost je što se ove godine filmovi prikazuju na 2 lokacije.
Istovremeno i u KCB-u i u bioskopu Balkan.
Karta je nešto skuplja nego prošle godine i iznosi 200 dinara, tj. približava se komercijalnoj ceni.
Prodaja ulaznica počinje u utorak 3. novembra.
Ja obično sednem, kao sada, pregledam program festivala, napravim širi, pa uži izbor, od oko 5 filmova, i to je to.
Kupim karte čim ih puste u prodaju, jer je relativno mali broj mesta u ovim salama, pa se karte brzo prodaju.
Inače, treba imati na umu jedan tehnički detalj, a to je da u sali KCB-a ume da bude prilično hladno, tako da se treba slojevito obući.
Ovo je brzinski pregled uz jutarnju kafu, a sutra ću već da napravim taj neki uži izbor.
Za sve koje interesuju angažovani dokumentarci, ovo je jedinstvena prilika koju ne treba propustiti iz najmanje 2 razloga.
1. Karte su relativno jeftine.
2. Filmove je nemoguće pogledati bilo gde nakon ovog festivala.

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails