Saturday 26 December 2009

134. dan

Danas sam provela jedan lep dan, baš po mom ukusu.
Našla sam se sa mojom drugaricom iz srednje škole koja više ne živi ovde, pa su tim pre ti susreti  ispunjeni prijatnim trenucima, jer nemamo prilike da se vidimo toliko često.
Napravile smo đir po Kalemegdanu, prošpartale Knezom, ušle u neke davno zaboravljene radnje kao što je Beko (tuga je to velika kada vidiš sve te obešene stvari na ofingerima, lica prodavaca i pustinju, jer nigde nikog nema - ali istina je da još uvek ima kvalitetne robe po povoljnim cenama)...
Usput smo ogladnele, pa smo šetajući Terazijama spazile dnevni meni po razumnoj ceni koji nudi restoran Verdi.
Nekada se tu okupljalo raznoraznoga sveta sa uglavnom dubljim novčanicima, a danas, iako relativno skoro renoviran, restoran je poprilično prazan.
Usluga je vrhunska i osoblju ne promiče ni najmanji detalj kada je gost u pitanju, od pridržavanja i odlaganja garderobe do nenametljivog načina ophođenja.
Ambijent je obojen probranom muzikom, finim detaljima, ukusno pripremljenom hranom, tako da stičete utisak kao da ste na čas turista u svom gradu koji je napravio dobar izbor za pamćenje.

1 comment:

Note: only a member of this blog may post a comment.

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails