
Oduvek sam ih volela, ali sam ih nekako nepravedno zapostavila (čitaj: zaboravila) u poslednjih nekoliko godina.
Počasno mesto da prvi odgori i odmiriše dobio je štapić sa mirisom belog mošusa.
Uuuuuuu, sad će neko da se zgrozi pri samoj pomisli na mošus, bio on beli ili ne, ali dok ne probate, i ne znate šta propuštate.
Vidim da su apsolutni hit oni sa mirisom vutre - ruku na srce nemaju blage veze sa tim mirisom, osim naziva Cannabis.
Ništa manje meni dragi nisu i burneri (ili kako ih kod nas zovu "gorionici za ulje") - oni malecki gde staviš tzv. čajnu svećicu (što se pakuje u aluminijumske čašice) u donji deo, a gore sipaš vodu i nakapaš eterično ulje po sopstvenom ukusu.
Ihaj, i kada upališ, a ono cela kuća ti miriše, a tebi baš lepoooooooo...
No comments:
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.