Thursday 24 December 2009

132. dan

Kada sam bila dugokosa plavuša delovala sam pitomije, da ne kažem gluplje.
I ja sam baš mislila da je to zgodno, jer neke stvari treba kriti ko zmija noge.
Međutim, tada su nekako svi govorili da su žene crne kose mističnije i privlačnije.
Ne, ne, nisam se nikada zbog toga ofarbala u crno, jer ne mogu sebe da zamislim kao takvu.
Onda, jednog dana, nestala je i plava i duga kosa sa moje glave.
I odjednom svi počeše da hvale moju plavu, dugu kosu.
Kažu, žena kratke kose je kao muškarac.

4 comments:

  1. Ne znam otkud to da su plavuše glupe, reče plavuša.
    Uostalom, kako bi to izgledalo kada nikada ne bi menjali stil, izgled. Važno je da se sebi dopadaš - još jedna plavušina velika misao !

    ReplyDelete
  2. Sindrom Marylin Monro, čini mi se. Fatalna plavuša, a opet fatalno završila. Ma, mislim, dopala bih se sebi i sa stylingom Sinéad O'Connor, hehehe... Živelo samoljublje! ;-P

    ReplyDelete
  3. Ma nosi sta ti se svidja. Pa kome se svidi svidi se, sto bi na silu bila drugacija od onoga sto jesi?

    Nismo vise u osnovnoj skoli pa da hocemo da se nekome dopadnemo. Mada vecina i dalje tako razmislja. MEdioktriteti zagoreli.

    ReplyDelete
  4. Pa naravno. Ovaj tekst je nastao kao igrarija na to kako razmišljaju drugi. Ima već tri godine kako nosim tu kratku crvenu kosu i mnogo mi se sviđa. :) Za svo vreme, na pamet mi nije palo da je puštam ponovo.

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails