Wednesday 21 July 2010

335. dan - 342. dan

GospoDŽa je direktorka u jednoj firmi beogradskoj koja se bavi uvozom i zastupanjem nekoliko kozmetičkih kuća, američkih, nemačke, španske i još ponekih.
Elem, obrela sam se u toj firmi da nadničim na određeno vreme.
I sad, odmah mi je bilo jasno da je posao sranje, ali kao 'ajd' nešto da radim dok se ne ukaže nešto bolje, u jebenoj perspektivi života.
Na poslu, naravno, na radnom mestu na kome ja kao treba da radim u stvari radi jedna mlada žena koja je trudna.
Ima tu još nekoliko ljudi, od kojih neki jesu vredni pomena i hvale, a neki nisu.
Elem, trudnica me je od prvog dana minirala na raznorazne načine.
Sve u svetlu toga da ja ispadnem što veći debil, što pred klijentima, što inače.
Istina, imala sam obzira prema njoj samo zato što je trudna.
Ali ona nije imala obzira prema meni.
Dovoljno je da kažem da je to posao ispod svih mojih intelektualnih mogućnosti i nivoa obrazovanja, dok se za trudnicu može reći da odgovara njenom nivou obrazovanja.
Intelekt joj ne potcenjujem, sa napomenom da je vrlo perfidna i da deluje kao neko ko bi 'ladno zario nož u leđa drugome, samo da svoje dupe istakne što bolje.
Mislim da pri tom ne bi ni trepnula.
Zapravo, ja skoro nisam videla osobu sa toliko malo ljudskosti u sebi.
Ili jesam?
Da se vratimo na početak priče.
Dakle, direktorka.
Prejebana baba, klimakterična, freak u rukavicama, apsolutista, ali neprosvećeni, robovlasnik, nevaspitana, nadobudna, željna divljenja, nesigurna u sebe, igra igru dominacije na osnovu svoje pozicije.
Bednica.
I tako, pošto sam i ja malo nezgodna i ne dopuštam da se neko sere po meni, nekako se samo po sebi nameće da je pre ili kasnije sukob bio neminovan.
Eto, danas je bio najveći sukob do sada.
Naime, gospoDŽa sebi dopušta da vređa ličnost drugih ljudi.
Naravno, to sve pod parolom - za nečije dobro.
Ama, kako da ne, pa naravno da ona misli na moje dobro
To se vidi i iz njenog ponašanja i iz njenog rečnika i iz njenih stavova.
O zaradi da ne govorim sada, dovoljno je reći da se radi o republičkom proseku i da postoji beli i crni deo, što opet nije ni bitno, jer nema tih para...
Tuga.
Dakle, danas sam bila u prilici da branim svoje dostojanstvo.
Tu nema druge, tu ili izlaziš na crtu i pokazuješ zube ili ćutiš i trpiš skota.
E, pa ja ne trpim i ne dopuštam da se neko sere po meni.
Dakle, ja sam tvrdoglava, ja sam nefleksibilna, ja ne znam šta govorim i ja ne znam šta radim, najkraće rečeno.
Da, i meni je potrebna pomoć?!?!
Pretpostavljam da je mislila na psihijatrijsku, dok se kezila u moje lice i “otvarala” mi oči.
I ona će da mi pomogne, naravno, da ja to sve shvatim.
Ona me razume.
Razume me, kao što razume svoju decu. LOL
U principu, s govnima ne treba imati posla, to je oduvek bio moj stav i ja sada jedem ta govna.
Sada imam posla sa osobom koja je odavno zrela za psihijatriju i kojoj mesto zenica u očima stoji znak dolara i koja bi i rođenoj majci prodala cijanid, jer to je baš super za nju (majka kao kupac).
Ne, nisam joj ostala dužna.
Ali, isto tako se nisam spuštala na njen nivo.
Rekla sam joj da je veoma uporna u svojim zamislima da od ljudi napravi robove.
Penila je i drala se: “Ja sam uporna i ja sam uspešna!”
Rekla sam joj da to nije sporno, ali da je njen vokabular i njeno ponašanje vrlo sporno.
Odnosno, da ja neću da trpim da mi se neko obraća povišenim tonom i da me napada i vređa.
Takođe, da neću da slušam njena “predavanja” o stvarima koje se tiču posla, a koje znam da radim i da oko tih istih stvari neću da se ubeđujem sa njom, jer ih znam, a ona ih ne zna.
Dalje, rekla sam joj da neću da radim kako mi ona kaže, ukoliko to nije u skladu sa pozitivnom zakonskom regulativom i definisanim Ugovorima sa kupcima.
Ona mi je rekla da ja imam da radim kako mi ona kaže.
Ja sam opet ponovila da ću raditi u skladu sa onim kako ja mislim da treba da radim.
Rekla je da ako mi se ne sviđaju njeni “uslovi” da mogu da idem.
Rekla sam joj da mi se ne sviđaju njeni uslovi i da što se mene tiče mogu i odmah da idem.
Rekla mi je da ona nije tako mislila.
Kako da ne?
Igramo se igara koje se zovu mobing, igramo se nipodaštavanja, ponižavanja, vređanja.
Igramo se igre koja mene skupo košta.
Igramo se igre koja ću nju tek da košta.
Igramo se igre gde siti gladnima ne veruju i gde siti i presiti dolivaju gladnima ulje na vatru.
Ali, treba imati u vidu da ko se poslednji smeje, najslađe se smeje, a to ću biti ja.

6 comments:

  1. Au jebeno.

    Na kraju si me podsetila ne onu izmenjenu - ko se zadnji smeje sporo kapira fore.

    Ova planeta je otisla u majčinu. Ljudi su postali gori od stoke. Sve češće imam potrebu da kažem da bih pobegla ne u neku drugu zemlju, nego na neku drugu planetu.

    ReplyDelete
  2. Удри је, мотком, замазаном... Катастрофа.

    ReplyDelete
  3. Strašno! To što si opisala je meni već viđeno deja vu, jedan od razloga što sam digla ruke od svega i sad se bavim, ovim čime se bavim. Ne želim da širim negativni uticaj na tebe, ali moram da kažem još jednom strašno i izuzetno mi je žao što to doživljavaš.

    Ne znam zašto vlasnici firmi, menadžeri U Srbiji(čast izuzetcima, ja nisam imala prilike da radim sa takvima, priča se da ih ima) moraju da budu takva recimo da kažemo iskompleksirana goveda, koja svoje frustracije i komplekse bolesno leče na radnom narodu. Neću da širim temu, baš me je potresao tvoj post i bori se, ja ti držim palčeve....

    ReplyDelete
  4. Tiha jeza kruži većinom firmi u nas. Ne bih da dolivam, znam da ti je teško...samo pružam podršku ... Borba protiv mobinga u nas nije ni krenula. Drži se!

    ReplyDelete
  5. Јако позната прича. А увек најтеже пада овај део минирања пред клијентима, омаловажавања, бацања под ноге свега што се уради..

    После тога се обично да 120 % себе, помислиш да је стварно до тебе, а буде опет исто...

    Ако се супротставиш или наилазиш на реченицу коју си поменула, да ти је потребна помоћ, или на ону "имамо проблем" :)

    Шта год да се догоди, биће њена/његова реч против твоје, а на реч мобинг многи ће само да се насмеју.

    Без обзира на све могуће последице, треба сачувати достојанство. Или бар оно што је остало од њега.

    Немој дозволити да те погоди било шта од њених речи, и немој допустити да у некој прилици на такве ствари не одреагујеш и не узвратиш. Бори се и срећно!

    ReplyDelete
  6. Dragi moji, hvala vam na komentarima, zaista ali zaista, od srca. Dan kada sam pisala post mi je bio baš, baš težak. U suštini, tu rešenja nema, jer skot ostaje skot, u rukavicama ili bez njih. E, sad, kao što rekoh, ko se poslednji smeje, najslađe se smeje. Ja nemam šta da izgubim i zato sam sada "naoružana" da idem đonom do kraja. Naravno, sve prema potrebi i proceni datog trenutka. Ali, ako popijem otkaz, popiću ga i nije bitno. I dalje neću ćutati. Uostalom, otkaz može da da bilo koja strana, a ja radim na određeno vreme, a njima se nikako neće svideti kada im ja saopštim da neću da produžavam Ugovor o radu pod tim i tim uslovima i za te i te pare! Svakako, ne mislim ja da ja bilo šta tu dobijam, pitanje je samo koliko gubim i koja je moja "tolerancija" na "gubitak".

    ReplyDelete

Note: only a member of this blog may post a comment.

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails