Thursday, 14 January 2010

153. dan

I bre, niko ni da me pohvali za link iz prethodnog posta.
Ja se sve ponadala da malo kulturno pridignem posrnule duhove, pogotovo u ovoj našoj učmaloj svakodnevici, a ono...
Da, jebeš kulturu, oduzima dragoceno vreme za surfovanje po netu, igranje igrica, chatovanje i razne druge perverzne radnje.
Nego, priznajem da me je totalno razočarao kao čovek i kao komunista drug Kajzer Soze, jer je promenio onaj svoj opis u profilu.
Ja se taman ponadala da ima još tak'ih mladih ljudi koji su okrenuti svemu što vole mladi - a on zna šta voli!!! :-)
Kad imam ja šta i da pročitam, lele, pa još u najnovijem postu rešio i da menja svoje navike...
On se profilisao kroz neki nepresušni negativizam i nihilizam, upao u bad ego-trip i sve tako redom, cccccc.

Wednesday, 13 January 2010

152. dan

Dosta vremena na Internetu se spuca poprilično glupavo, zar ne?!
Odvojite vreme da pogledate nešto što će vam zaista oduzeti dah.
Naime, ja nikada nisam bila u boljoj virtuelnoj poseti nekom muzeju ili pak drugoj kulturnoj instituciji do sada.
Potrebno vam je mnogo vremena da pregledate svaki detalj, jer svaki detalj ćete i moći da vidite, tako da gustirajte na sitno. ;-)
Koristite "+" i "-" na prezentaciji za "Zoom in" i "Zoom out", a mišem skrolujte ako hoćete brzopotezno da uveličate ili smanjite prikaz.
Takođe, moguće je kretanje u sva četiri pravca, kao i rotacija za 360 stepeni - držite pritisnuto levo dugme miša i okrećete u levo ili u desno; i pošto je 3D prezentacija hardverski relativno zahtevna, postarajte se da otvorite samo ovaj prozor kako bi doživljaj bio potpun.
Uživajte u sjajnoj prezentaciji - bazilika Sv. Pavla u Vatikanu izvan zidina. :-)

Tuesday, 12 January 2010

151. dan

Smej se budali i ti si budala.
Budala je svako ko je uveren da to ne može biti, nije i neće biti.
To je nedovoljno, da ne bi bio, da ne bi hteo, jer ne bi smeo.
Budala je svako ko sebe smatra izuzetnim.
Pre glupost, no bilo šta drugo, može biti izuzetna.
U to ime dižem zdravicu, jer od svakoga možeš nešto da naučiš.
Zbog toga, razmisli da li si ti budala.

Monday, 11 January 2010

150. dan

Da li uzeti ono/g što ti se nudi nadohvat ruke?
Da li je dovoljno to što ti se nudi?
Ušla si u voćnjak, svaka jabuka ti je pod nosom.
Da li da je ubereš?
Zašto da je ne ubereš?
Pa šta ako te ne vidi niko?!
Da li je slađa ubrana ili neubrana?

Sunday, 10 January 2010

149. dan

Skrozirani divovi kopnenih vetrova
Unose nemire sitnim dušama
Ispraznite tela ophrvana trenucima
Osuđena na život bez svesti i razuma
Vinite svoja krila plahovitim strahovima
Ukradite meke reči nežnim ljudima i
Pretopite ih u lepotu da vam puteve obasjava

Saturday, 9 January 2010

148. dan

Što ja imam šabana na lageru, niko nema.
Dakle, dobijem ja večeras SMS sa nepoznatog broja, gde mi nepismena osoba čestita Novu i raspituje se kako sam.
Iskuliram ja to, kad meni posle 15-ak minuta stiže "prozivka" kako bi se dotični bar zahvalio da je i dobio takvu poruku, pa se onda i potpisao.
Dobro de, sad ću da ti se zahvalim, i zahvalim se ja, i kažem mu kako je lepo što se potpisao, jer ja ne odgovoram na poruke nepoznatim čikama i tetama.
Opet on mene pita kako sam, pa ja kažem da sam dobro, pa pitam kako je on, i on meni ni 5, ni 6:
"Okej! Treba mi samo masaža! Hoćeš prošetati do mene?"
'Alo džiberu, WTF, hello seljačino - pomislim, i kao i uvek, diplomatski odgovorim da ja umem da masiram samo verbalno (u, pa odmah shvatim da će to verbalno da ispadne oralno), i dodam da davim kao zmija žabu, i da samim tim nema nikakve vajde od mene; zahvalim se na pozivu i kažem da sam krhka, te da kao takvu postoji mogućnost da me oduva košava, ako izađem iz kuće; i posle toga nisam više dobila ni jednu ponudu za akciju. :-P

Friday, 8 January 2010

147. dan

Kao i svaki slavljenik, iskoristiću priliku da se od srca zahvalim svima koji su mi čestitali rođendan, kao i onima koji to nisu uradili, a kojih ima daleko više.
Da razjasnim, to se pre svega odnosi na moje prijatelje i nazovi prijatelje iz stvarnog života.
Hvala mom prijatelju, što me je sabajle zvao da mi čestita rođendan, dok je još srkao prvu jutarnju kafu.
Hvala mojoj majci koja svake godine dođe kod mene u vreme kada me je rodila.
Hvala mojoj prijateljici koja zna da volim da spavam, pa me ne zove ranom zorom, već se uvek cima da me nađe gde sam, da bi mi uputila pozitivne želje.
Hvala mom ocu koga je boleo kurac da me se seti, kao i uvek, pa sam ga onda zvala da ga pitam što mi nije čestitao rođendan, i sunula mu u glavu ono što mislim, kao što ću i ostalima, kada bude bio trenutak za to.
Moje mišljenje je da ako neko mari za mene, onda će da me se seti i da me pozove, jer naknadne reklamacije i čestitke ne primam - zato što sam se uvek setila i bila tu za njih!

Protected by Copyscape Plagiarism Check Tool
Related Posts with Thumbnails